Praznik rada mnogi u Hrvatskoj provode – radno. Nedjelja i blagdan često znače veće satnice i bolju zaradu, a studenti su na prvomajskom tržištu rada pronašli nov način da prikupe džeparac. Svoje su usluge tako odlučili ponuditi zainteresiranima na Facebook grupama.
Da se uvjerimo je li sve ostalo u komentarima ili su zaista svi stolovi za "Prvi maj" rezervirani, uputili smo se na zagrebački Jarun.
Oglasi za čuvanje kućica na Jarunu
"Posao? Pa nije ovo posao. Ja tu čuvam mjesto za sebe", rekao nam je Robert koji je društvo za proslavu praznika rada dočekao na jednoj od kućica. Noć je proveo sam na Jarunu, ali to mu nije predstavljalo nikakav problem - sve kako bi svojoj obitelji i prijateljima osigurao lijep provod. Došao je vrlo rano pa nije naišao na nikakve probleme, no kaže da je "jedan dečko, malo dalje na jednoj od kućica, tamo bio od 17:00." Prebrojimo li radne sate, oni koji su stigli tako rano na Jarunu su proveli najmanje 17 sati.
Robert je zapravo bio jedan od rijetkih koji su samostalno okupirali kućicu. Jarunsko tržište nekretnina većinski su poharale organizirane grupe. Nisu prepustili ništa slučaju – što ako netko zaspi, ili ako se treba izboriti za kućicu s više ljudi? Zbog toga oni na Jarun dolaze u većem broju, čuvaju mjesto "na smjenu", opskrbljeni su hranom i pićem i zapravo proslavu Prvog svibnja počinju već od ponoći.
Poslovna ideja još je u povojima, no izgleda da su studenti biznismeni već podcijenili konkurenciju. Teško je parirati razini organizacije koju ove grupe mladih ljudi imaju, stoga su već jučer navečer kućice pretežito bile zauzete onima koji ih za sebe i čuvaju. Ipak, uspjeli smo naći jednu čuvaricu – sjedi pored jedne od kućica na deki i čeka da društvo koje je kućicu okupiralo na tu noć završi s druženjem.
Oglasi za čuvanje kućica na Jarunu
"Za posao sam saznala na jednoj od onih grupa, gdje se traže studentski poslovi. Netko je tražio, pa sam se javila, pa nisu trebali, pa netko drugi ipak je… Na kraju se našlo. Ima zainteresiranih. Tu sam čuvala i jučer, čuvam i danas", kazala je Martina. Kaže da je kroz čitav vikend bilo puno ljudi, no da se mjesto ipak uspjelo naći.
Zarada joj ovisi o dogovoru s "poslodavcem" – s jednim je isplata fiksna, dok se s drugim dogovorila za opciju plaćanja po satu.
"Ispalo je još da sam dan prije Prvog maja zaradila više jer me dečko platio po satu, pa je malo zaspao… Kad se to zbroji, ispalo je bolje", ispričala nam je. Za Praznik rada zaradila je oko 350 kuna, a dan prije 50-ak kuna više.
I dok se ovo čini kao izvrstan džeparac, Martina, primjerice, ne radi "noćnu" na Jarunu iz hira ili kako bi sebi ispunila nepotrebne želje.
"Meni taj novac dobro dođe za gorivo. Inače vozim, dostavljam, pa treba pokriti te troškove, u tom poslu ne možeš krenuti s nulom", kazala je.
Na pitanje kako će ona proslaviti sutrašnji dan, kaže – radno: "Ako budem mogla, ujutro ću oko 9 kad preuzmu kućicu ići voziti. Dobra je tarifa ujutro, ako stignem odvoziti par sati, to bi bilo super…"
