No, sudeći prema onome što je objavio portal Index, čini se da je Krstičević kopirao velike dijelove svoga završnog rada, a da ih nije označio na odgovarajući način.
Nisu navedeni autori i izvori preuzetih dijelova
Primjerice, iz usporedbe teksta Krstičevićevog završnog rada i drugih dokumenata koje je objavio Index, ispada da je Krstičević od riječi do riječi kopirao značajne dijelove teksta iz najmanje dvaju izvora: rada "Croatia's territorial consolidation and prospects for the future" objavljenog 1996. u časopisu GeoJournal i s web stranice Sveučilišta u Zagrebu. Stvar je u tome da preuzeti dijelovi te njihovi autori i izvori nisu označeni na način uobičajen u akademskoj praksi. Nije, naime, navedeno, gdje počinje, a gdje završava određeni preuzeti dio niti tko je autor preuzetih dijelova.
Krstičević je u bilješkama na kraju svoga rada naveo GeoJournal kao izvor, ali ne i naziv rada iz kojeg je preuzeo dijelove. Samim time nije naveo niti autore konkretnog rada (Mladen Klemenčić iz Leksikografskog instituta u Zagrebu i Clive Schofield iz International Boundaries Research Unit na Sveučilištu Durham u Velikoj Britaniji). Naveo je samo da su činjenice i ideje za povijesnu pozadinu rada dobivene iz tog časopisa.
Index je radi usporedbe, u svome tekstu objavio screenshotove pet primejra koji dokazuju to preuzimanje bez valjanog navođenja autora odnosno izvora što se smatra prisvajanjem tuđeg intelektualnog vlasništva.
"Dio teksta koji nije autorov mora se jasno razlikovati"
Novinar Indexa naišao je na barijeru u pokušaju dobivanja komentara iz vojne škole u SAD u kojoj je Krstičević obranio završni rad. Akademik Vlatko Silobrčić, inače član Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koji je donio više mišljenja o plagiranju članova ovdašnje akademske zajednice, kazao je da "koji god dio teksta nije autorov, mora se jasno razlikovati od ostatka teksta, da se zna što je čije''.
''To posebno vrijedi ako se posuđuje doslovnim prepisivanjem. Tada posuđeni dio mora biti jasno označen navodnicima, drugim tipom slova, drugom veličinom slova ili slično. Nije tada dostatno samo na kraju navesti izvor iz kojega se prepisalo, a da se ne zna što se prepisalo. Iz pozivanja na izvor mora biti jasno što se iz izvora preuzelo: samo neka misao, neki podatak ili pak cijeli dio teksta. To su opće prihvaćena pravila koja vrijede na svim razinama školovanja i pisanja tekstova'', kazao je akademik Silobrčić za Index.
MORH: Svrha rada nije bilo stjecanje akademskog zvanja
U Ministarstvu obrane su pak na pitanje odgovorilo kostatacijom da svrha Krstičevićevog završnog rada ''nije bila stjecanje akademskog zvanja već presjek stanja s ciljem informiranja i pojašnjavanja situacije o događajima na prostoru Republike Hrvatske tijekom 1990-tih godina za ostale polaznike navedene međunarodne izobrazbe''.
Tomu su dodali da je "sva korištena literatura navedena u popisu literature" te da je "ministar Krstičević svoje visoko školsko obrazovanje stekao završetkom Vojne akademije 1991. godine".
Iz MORH-a su ovim povodom još pojasnili da Krstičevićeva titula stečena na toj školi nije tipična.
"To je vrlo visoka razina vojne izobrazbe, nije u klasičnom smislu bolonjskog procesa titula magistra, jer Amerikanci imaju različitu klasifikaciju. To je vrsta visokoškolskog obrazovanja, nemamo podatak o klasifikaciji je li to kao magisterij, ne bih potvrđivala niti demantirala to. To je vrsta vrlo visokog obrazovanja za visoke časnike. To vam je puno više i od ratne škole, mi u Hrvatskoj vam nemamo pandan tome, to vam je jedinstvena škola", kazala je Irena Firšt iz Samostalne službe za odnose s javnošću i izdavaštvo MORH-a.
