Bio je to utorak kao i svaki drugi, barem do 12,20 sati. Darko Kozić bio je u svojoj kućici, njegov mačak vrzmao se oko njega tražeći pažnju. Krov na svojoj kući, s kojeg je dan ranije u potresu popadalo nekoliko crijepova zajedno s poočimom popravio je još jučer. Dvadesetogodišnjak se spremao na posao kod Sherifa u popodnevnu smjenu, ali prije toga već će, po običaju, stati kod majke na ručku, popiti kavu, pa svatko svojim poslom dalje. Njegov četiri godine mlađi brat Dario drijemao je u sobi na drugom kraju te kuće.
'Bila sam u dvorištu, Branka je donijela pakete za djecu'
Majka Suzana Oljača Bakrač iz Majskih Poljana u to je vrijeme razgovarala u dvorištu svoje kuće udaljene tri kilometra. Bila je u društvu glinske dogradonačelnice Branke Bakšić Mitić. “Dobra Branka donijela je mojoj djeci nakon potresa dan prije, paketiće slatkiša, pitala kako smo i što ja radim. Rekoh joj da čekam Dakija na ručku“ tihim glasom se za Radio Mrežnicu prisjeća trenutaka koji su prethodili užasu. U 12.20. još jedan potres pogodio je petrinjsko područje, ovog puta razoran.
Suzana je samo vrisnula „Moja djeca“; dogradonačelnica je odjurila vidjeti svoju obitelj, a Suzana pohitala prema kući u kojoj su joj bila dvojica sinova.
'Vidim sina krvavog kao u hororu, pitam ga gdje je brat'
„Ne mogu vam opisati taj trenutak užasa, srce lupa, jurim gore, a onda nasred puta ususret mi dolazi njegov Vento. Vozio ga je Dario, mlađi sin, iako ima 16 godina, zna voziti, brat ga je naučio. Stanem i vidim sina u gaćama, krvavog kao iz horor filma, pitam ga gdje je brat. 'Mama, potrpala ga kuća'“, opisuje trenutak užasa. Staje, pali cigaretu, ali ne plače. Kaže, nakljukala se zelenih tableta i još nečeg što su joj dali.
Kada je došla kod Darkove kuće, kaže da je pala k'o šibica. „Ispod tona betona moj je sin. Ne možeš da si Bog dobit’ 112, vatrogasce, hitnu, ništa. Dobijem jedva muža koji je radio u Sherifu u pilani i koji je u istom trenu jedva izbjegao smrt da ga klade nisu pogodile. Dojurio je odmah. Zovem prijatelja Milana Bakića“, kaže te dodaje kako se već dogradonačelnica vratila.
'Imao je jak drveni stol, masivan, sve smo mislili možda se pod njega sakrio'
Stigli su vatrogasci, no imali su problema s vitlom, a suprug i prijatelj jure po selu kako bi našli nekog s bagerom kako bi mogli početi otkopavati. „Molili smo se jako. Znaš, napravio mu majstor u kući jak drveni stol, masivan, sve smo mislili možda se pod njega sakrio u potresu, jak je to stol“ kaže. Nada je trajala tri sata, kada je iz ruševina izvučeno samo tijelo. Darka su pronašli za stolom, u kuhinji, na stolici, skoro pa na kućnom pragu. Mama kaže da je vjerojatno sve bilo gotovo u trenutku i da ničeg nije bio svjestan. Cijela kuća srušila se na njega. „U tom prokletom potresu gdje se cijela kuća složila kao šibica, onaj stol je jedini ostao u komadu“, govori.
'Znao je što želi, imao je ogromnu snagu'
„Zaposlio se kod Sherifa čim je postao punoljetan, iako je završio za konobara, kaže mama i odmah pokazuje sinovu sliku u konobarskoj odori. Znao je što želi, imao je ogromnu snagu za život i bio veliki borac", niže majka . Njen Darko doista je bio rijedak primjer mladića koji je brzo odlučio život uzeti u svoje ruke. Odlučan da se osamostali, podigao je lani kredit i kupio kuću ni 3 kilometra dalje od majčine, uređivao je, živio i u njoj se družio s prijateljima, dijeleći je s mlađim bratom Dariom.
Pitala ga je majka i zašto ne kupi kuću u Glini jer bi mu bilo bolje, a njegov odgovor bio je: “Neću, mama. Želim živjet’ na selu, kakva Glina, kakav grad, ‘oću kuću na brdu, da bude okolo šuma, da bude na lijepom mjestu”. govori. "Nije što je moj, ali bio je divan mladić, primjer dobrog djeteta. Majčino srce milo, zašto,, neutješna je Suzana
I upravo takvu pronašao je u Majskim Poljanama, kupio je i počeo uređivati. Na kraju ga je kuća koja je u trenu pala kao domino kocke, koštala života. Pokopan je u petak na glinskom groblju.