Poker iz naftalina izvučenih riječkih bendova (Fit, Grč, Ogledala) zaokružuje Mrtvi kanal, petorka opsjednuta beznađem radničke klase u tadašnjoj Jugi.
Kad su bili u formi (gadno kontroverzna "Ljetovanje u Poljskoj", "Menza" ) njihove poruke udarale su jačinom The Clasha, no dio materijala ipak moramo odbaciti kao klasičan primjer infantilnog tinejdžerskog bunta. Čak i tada, međutim, izvlačio ih je visoko energični post-punk kojem je posebno efektan pečat davala električna harmonika Srećka Gačeše, "mlađa sestra" klavijatura Davea Greenfielda iz Stranglersa, benda koji je vidno izvršio ogroman utjecaj na riječku scenu.
"Prošlost i budućnost" podijeljen je na dva dijela od kojih je onaj kasnije snimljen i objavljen na zajedničkoj kazeti sa Grčem, i u autorskom i u tehničkom smislu neusporedivo superiorniji. Neki će reći da bi Mrtvi kanal, da je bio toliko dobar, zasigurno isplivao iz jugoslavenskog rock undergrounda, ali svi prigovori nestaju već u prvim sekundama njihovog ultimativnog urlika "Samo tijelo", vjerojatno najbolje antiratne (ili ratne, ovisno o gledištu) pjesme napisane na ovim prostorima.
Mjesta za napredak je bilo i tko zna u što bi se pretvorio Mrtvi kanal da 1983. godine nije i doslovno umro. Potpisnik ovih redova je među onima koji mu iskreno žele da ponovno oživi.
