Predizborna kampanja kuca na vrata. To će, bez sumnje, proizvesti sluđenost količinom i tipom informacija kojima se svakodnevno truje javni prostor i jalovim okršajima na političkoj sceni, što služe zamagljivanju razlike između važnog i nevažnog.
Novinari, oni kojima je povjerena uloga razdvajanja jednog od drugog, i sami prolaze krizu. Iako je nepovjerenje prema novinarima štetno, ono je i razumljivo. Oni koji još rade, promatraju kako im kolege jedan za drugim dobivaju otkaze, dok "preživjeli" strepe da će se isto dogoditi njima, pa dopuštaju da ovi prvi šaptom padnu. Slična stvar događala se s radnicima aktivnih poduzeća koji se nisu solidarizirali s propašću slabijih od sebe i nisu digli glas dok se isto nije dogodilo njima. Nerijetko su novinari opterećeni interesom koji Državno odvjetništvo pokazuje za posliće i dogovore njihovih gazda, što baca sjenu na motive njihovog medija, pa time i na njihov rad.
Polagano ubijanje javnog informiranja
Ima i onih koji su podmićeni, trećima je obećano da će raditi u odnosima s javnošću neke od stranaka ako budu lijepi i pametni kad treba. Četvrti su nezainteresirani, a peti zabavljeni naletom spomenutih jalovih informacija koje uprežu njihovu energiju i vrijeme zbog bombastičnosti koja se prodaje, što ih iscrpljuje taman toliko da ostanu živi, ali da se pritom i sami osjećaju jalovima. Vremena, kao i volje za rad na javnom dobru sve je manje, kao što je sve manje onih koji u tome vide smisao.
Ima i onih koji ne vide plodove svog rada, pa gube entuzijazam kad shvate da se njihovo izvještavanje o kriminalu koristi selektivno. Njihov rad tada služi za obračune vlasti s bivšim suradnicima koji su trenutačno u nemilosti, odnosno kao fasada trule borbe protiv korupcije.
Sloboda da se misli samo na sebe
Nije tako samo u novinarstvu. Oni koji nešto znaju teško će se aktivirati u društvu, nego će se radije pobrinuti za neposrednu okolinu, značilo to brigu za obitelj ili nekoliko stotina radnika u firmi. Kapitalizam i demokracija sa svojom inačicom slobode, za koju smo se borili poput idealista među pobunjenicima protiv Gadafijevog režima, neprestano pokazuje svoje očnjake.
Uče nas svakodnevno kako svaki čovjek mora misliti samo na svoju stražnjicu. To je ne samo prihvatljivo, nego i poželjno. Od rada na javnom dobru danas je važniji novac, kredit i rad na njegovoj otplati, koji čovjeku ne ostavlja puno vremena za rad na sebi. Naučili su nas i kako nema razlike između vođa omraženog režima koji je srušen zbog ideala te sadašnjeg u kojemu vladaju oni što su se nasiljem nad tim idealima i lažima o prošlosti dokopali vodećih mjesta. Orwellovim riječima rečeno, razlika između ljudi i svinja se ne vidi, ali otpora nema.
Manipulacije prošlošću
Nedavni primjer pokušaja laži o prošlosti jest HTV-ov sramotni pokušaj zaborava da se poljubac Jadranke Kosor i Ive Sanadera tri dana nakon njegove ostavke u Areni ikad dogodio.
"Javna razmjena nježnosti između bivšeg premijera i njegove nasljednice zauvijek je iščeznula iz arhive javne televizije. Kao da je nikad nije bilo", izvijestio je o tome tjednik Novosti. Na to je njihovoj redakciji stigao demanti HRT-a s argumentom da je "poljubac emitiran u svim informativnim emisijama toga dana, a sve se emisije arhiviraju". Tjednik pak odgovara da je glasnogovornica HRT-a prešutjela zabranjenu intervenciju u izvornu snimku s koje je taj poljubac izbrisan i zamijenjen prizorima pljeska HDZ-ovaca u Areni.
Sjetimo se i da je tijekom protekle kampanje na televiziji onemogućeno emitiranje spota s govorom Ive Sanadera na splitskoj Rivi. Postoje i drugačije metode. Pojedine fotografske agencije, naprimjer, svojim korisnicima dodatno naplaćuju zajedničke fotografije Jadranke Kosor i Ive Sanadera, u čemu se može vidjeti i financijska računica, ali i cenzura.
Internet kao kolektivna memorija
U novom dobu novinarstvo se sustavno razara u konvencionalnim medijima, dok se u tzv. novim medijima zatire pomanjkanjem vremena, ali i ignoriranjem tema društvene važnosti od strane publike, koje se zatim proglašavaju neisplativim za praćenje. Novca je sve manje i svi jure za njim. Kako u takvim uvjetima imati informiranog birača i što mu uopće savjetovati nakon što se demokracija ispostavila za vladavinu novca u kampanjama, očigledno prljavog? Teško je reći. Moguće je tek izvući par poučaka iz Životinjske farme.
Prvo, ako ne znate čitati i pamtiti, lako će vas se za par godina uvjeriti da se dogodilo nešto sasvim drugo od onoga što ste cijelo vrijeme mislili da se događalo. Kad budete mislili da je danas gore nego prije, statistikama će se dokazivati da ste u krivu, iako to nije istina. Ako vas se prijetnjama pokuša uvjeriti da ste krivo zapamtili, iako niste, šutnja i neaktivnost će samo dovesti do produbljenja problema. Suradnja s korumpiranim moćnicima iz sebičnih razloga isto. I, konačno, povijest će se uvijek pokušavati brisati svim raspoloživim sredstvima.
Jedina sreća današnjeg doba – u kojemu deklarativno imamo sva prava i slobode, a faktički smo izloženi samovolji feudalca kao u davna vremena – jest što je to brisanje povijesti nešto teže nego ranije. Zahvaljujući internetu, čovječanstvo ima neku vrstu kolektivne memorije. Mogućnost pokretanja promidžbenog spota HDZ-a s Angelom Merkel u glavnoj ulozi u svakom trenutku svakoga dana zato je neprocjenjiva prednost današnjeg doba.
