M.O.R.T. Tužna kocka (Croatia Records)
Priča o proboju sinjskog rock kvarteta M.O.R.T. po mnogočemu predstavlja jedinstven slučaj na hrvatskoj glazbenoj sceni.
U vrijeme kada je, naime, preseljenje u Zagreb preduvjet bilo kakvom ozbiljnijem bavljenju glazbom, oni su izlazak iz anonimnosti dočekali u Sinju, gradiću koji se nije mogao ni, poput recimo Vinkovaca, pohvaliti slavnom rock prošlošću. Nadalje, spadaju među rijetke kojima se potpisivanje za velikog izdavača zaista isplatilo pošto su nakon objavljivanja debi albuma "Odjel za žešće" dobili više nego zadovoljavajući medijski tretman i počeli nastupati, kako su jednom zgodom i sami rekli, doslovno svaki vikend.
Zavidan broj "utakmica u nogama" itekako se odrazio i na novom materijalu na kojem M.O.R.T. zvuči moćno, uigrano i spremno da garažni rock izričaj, podjednako ukorijenjen u Majkama, Bad Seedsima i punk blueserima tipa Gun Club, proširi i malo kompleksnijim sviračkim, aranžmanskim i skladateljskim rješenjima.
To je najprimjetnije u, uvjetno rečeno, sporijim skladbama poput "Na cesti" i singla "Plamen što kriješ" koje iskazuju fascinantan rast od laganijeg, gotovo pa nježnog uvoda do razornog midtempa, pospješenog izmučenim Johnovim vokalom i spada među apsolutne vrhunce dosadašnje im pjesmarice.
U glazbenom smislu, svom paklenom koktelu žanrova pridodali su i metal, grunge pa čak i malo post punka kojima svojevrsnu protutežu predstavlja 45 sekundi sumanutog izljeva energije zvanog "Jotipova farma".
Tekstualno, njihovo poigravanje religijskim motivima, najefektnije izvedeno u "Bogu", i dalje vas tjera da pomislite kako je Nick Cave u Sinju održavao predavanja o poeziji, no još uvijek će najjače "oprati" kada glavnu ulogu u pjesmama podare i srednji prst pokažu svemu što vide oko sebe, istom onom mrklom mraku u glavama i sudbinama koji nas svakodnevno tjera da maštamo o bijegu iz ove vukojebine.
Ocjena: 8,5/10
