Pojavom muškaraca koji klečeći mole krunicu na glavnom zagrebačkom trgu otvara se pitanje radi li se samo o javnom iskazivanju vjere s iskrenim nakanama ili o zagovaranju patrijarhalnih vrijednosti i pozivu na društvenu nejednakost, pri čemu je mišljenje javnosti podijeljeno.
Inicijativa “Vitezovi bezgrešnog srca Marijina” u sklopu projekta “Muževni budite” unazad nekoliko mjeseci organizira svake prve subote u mjesecu moljenje krunice na glavnom zagrebačkom trgu u kojem sudjeluju deseci muškaraca.
Voditelj projekta Krunoslav Puškar odbio je dati izjavu Hini, rekavši kako ne daju izjave svjetovnim medijima te nas uputio na njihov portal.
Ondje je navedeno kako klečeći na Trgu muškarci mole za mir i obraćenje hrvatskog naroda, za prestanak pobačaja, za prestanak spolnih odnosa prije braka, za čednost u odijevanju - i žena i muškaraca, za crkvene pastire, duše u čistilištu te osobne nakane.
Mole i jer je važno da muškarac kao prirodni vođa bude i duhovni vođa obitelji koji će poticati na molitvu i odlazak u Crkvu kako bi mogle “živjeti tradicionalne vrijednosti koje smo prije živjeli”.
Puškar, koji sudjeluje i u javnim molitvama ispred bolnica u inicijativi za zaustavljanje pobačaja “40 dana za život”, zanimljivim ocjenjuje što se “u današnje vrijeme kada razne ideologije izlaze iz četiri zida, katolike gura u četiri zida”.
“Nevjerojatno je da nas nazivaju radikalnima samo zato što molimo krunicu”, ustvrdio je.
Eurozastupnik: Vjera se instrumentalizira
Europarlamentarac Fred Matić pak ističe kako subotnje klečanje nema veze sa slobodom vjeroispovijesti i molitvenim porukama, već je perfidni napad na stečena prava i instrumentalizacija vjere u sasvim druge svrhe.
Smatra da priča nadilazi i pitanje rodne ravnopravnosti ističući kako je riječ o bazičnoj sigurnosti i zaštiti života, prava na zdravlje i osobnu autonomiju za sve građanke i građane Hrvatske.
“Danas klečeći zazivaju da se žene drugačije odijevaju i ponašaju. Svi trebamo strahovati što će zazivati i na koja će prava nasrnuti sutra”, govori europarlamentarac.
Situacija bi mogla eskalirati kao i u Poljskoj jer je to, kaže, već viđeni scenarij u Europi.
Matić je član Foruma Europskog parlamenta (EPF) za seksualna i reproduktivna prava, a koji navodi kako je konzervativna poljska pravna zaklada Ordo Iuris izradila prijedlog zakona o zabrani pobačaja, što je dovelo do gotovo potpune zabrane pobačaja u Poljskoj.
Ordo Iuris stoji iza poljskih argumenata za napuštanje Istanbulske konvencije o nasilju nad ženama, prijedloga zakona koji kriminaliziraju seksualno obrazovanje i ograničavaju in vitro oplodnju te povelje kojom su stvorene “zone bez LGBT osoba”.
Predrag Matić je toliko privolio svoj nadimak Fred da ga je na kraju i službeno dodao svome imenu. "Nisam mijenjao ime, nego sam samo dodao svom imenu nadimak. Mnogi građani i ne znaju da se zovem Predrag, a kao Fred me znaju svi, tako me svi zovu, i obitelj i kolege i mediji", rekao je jednom prilikom
Toliki napredak Ordo Iurisa u Poljskoj EPF pripisuje njegovoj infiltraciji u državne institucije - osnivač te zaklade sjedi u poljskom Vrhovnom sudu, a drugi zauzimaju mnoge važne pozicije u poljskim ministarstvima, akademskoj zajednici, pravosuđu te u savjetovanju predsjednika.
“Ni neke naše institucije, poput npr. Sabora, nisu lišene prisutnosti takvih likova”, kaže Matić.
Svaka njihova akcija i inicijativa, bez obzira koliko se čini minorna ili marginalna, vuče mnoge opasnosti sa sobom i moramo reagirati i biti glasniji jer je to naša odgovornost i dužnost, napominje.
Mediji i neki od Hininih sugovornika također povezuju molitelje s hrvatskim podružnicama konzervativne poljske pravne zaklade Ordo Iuris, no molitelji tvrde kako teze o umiješanosti svih mogućih katoličkih i desnih udruga podsjeća na “teorije zavjere na granici sa znanstvenom fantastikom”.
Umjetnica: Slično se može dogoditi i nama
Umjetnica Arijana Lekić-Fridrih iz udruge Domino moliteljima je za vrijeme posljednjeg moljenja na Trgu odgovorila performansom “Tiha misa”.
Smatra kako njihovo moljenje nema veze s kršćanskim vrijednostima, nego sa željom za retradicionalizacijom i povratkom patrijarhata koji nikada nije ni otišao, dok su ciljevi za koje mole “granično protuustavni”.
Situaciju u Hrvatskoj opisuje vrlo sličnoj početnoj situaciji u Poljskoj, a misli kako bi se slično moglo dogoditi i nama.
“Teško je gledati istu situaciju i nadati se drugačijem rezultatu. Naučili smo da se takve stvari ne smiju ignorirati i zato pokušavamo reagirati”, ističe.
Nastavit će s performansima, zahvalna što se angažiralo još inicijativa u drugim gradovima te što se pojavljuje građanska Hrvatska koja radi na tome da stvari idu na bolje, a ne unatrag.
Aktivistica: Protuprosvjed je bitan
Jedna od koordinatorica Ženske mreže Hrvatske Mirjana Kučer navodi kako je protuprosvjed bitan jer je važno ukazati na to da se radi o negativnoj pojavi u društvu.
Smatra da nam se neće dogoditi što i Poljskoj jer drugačije doživljavamo demokraciju, položaj žene, ravnopravnost i slična načela i jer se žene neće lako odreći slobode.
Za nju ne postoji dilema oko toga da je takav tip javnog moljenja napad na ženska prava jer je riječ o “neprihvaćanju činjenice” da su se žene davno izborile za svoja prava te pokušaju da se ta prava ograniče.
Na tvrdnje molitelja kako se katolike danas gura u njihova četiri zida, Kučer kaže da su u pitanju manipulacija i obrtanje teza.
“Došli smo do apsurdnih priča o tome da većina ustaje za obranu svojih prava. Pa samom činjenicom da ste u većini – vaša prava nisu ugrožena”, ističe.
Sociolog: Imaju pravo iskazati religioznost
Sociolog religije Krunoslav Nikodem govori kako pojavu molitelja ne smatra posebnim društvenim fenomenom ili problemom “koji bi, sam po sebi, trebao izazivati burne reakcije javnosti”.
Pojašnjava da su ti molitveni skupovi prijavljeni policiji, da su molitvene nakane u skladu s učenjem Katoličke crkve i da se sve događa u društvu u kojem se oko 80 posto građana smatra katolicima, a 40 posto svakodnevno moli.
Oni imaju pravo javno iskazivati vlastitu religioznost, navodi Nikodem ističući kako građani mole i na drugim javnim mjestima u Hrvatskoj, što do sada uglavnom nije pobuđivalo reakcije javnosti.
Ostaje vidjeti je li u ovom konkretnom slučaju riječ i o nekom obliku aktivizma, govori profesor.
Pritom ističe kako aktivizam nije predodređen samo za skupine i udruge koje promiču liberalno-lijevi sustav vrijednosti.
“Svaka skupina koja javno zagovara određeni sustav vrijednosti uvjerena je u ispravnost tog sustava, no to ne znači nužno i njegovu nadređenost ostalima. Zašto bi javna molitva za nešto odmah značila i pritisak da svi ostali moraju vjerovati u to nešto”, pita Nikodem.
Dodaje kako je važno da sve manjine, religijske, nacionalne, rodne i druge, imaju omogućena sva prava i slobode kao i većina.
Ocjenjuje i kako u slučaju molitelja na Trgu ženske udruge ne trebaju biti posebno zabrinute, no dodaje kako je “u općem smislu razvoja hrvatskog društva i društvenih promjena ta zabrinutost potpuno opravdana“ - s obzirom na istraživanja koja ukazuju na jačanje političke autoritarnosti i sve veće nezadovoljstvo funkcioniranjem demokracije.
Teologinja: Svjedoče o krizi muškosti
Neki teolozi koji se nisu htjeli poimence izlagati smatraju da će fenomen molitelja brzo nestati. Ne postavljajući u pitanje dobru namjeru molitelja, u ovom fenomenu ipak vide izraz religijskog fundamentalizma i ideološku instrumentalizaciju vjere, a priželjkuju da se crkvena hijerarhija o tome očituje.
Hina je zatražila izjavu Zagrebačke nadbiskupije, no još nismo dobili odgovor.
Da porast fundamentalizama ukazuje na krizu Crkve smatra i teologinja Greta Grakalić Rački koja pojavu molitelja naziva i “simptomom onoga što bi neki pojedinci htjeli da katoličanstvo bude”.
S portalom Muževni budite slaže se kako takvi pokreti svjedoče o krizi muškosti.
Pokret “vrišti”, kaže teologinja, o nezadovoljstvu dijela muškaraca, ali i žena, trenutnom podjelom odnosa moći među spolovima/rodovima u društvu, a pretpostavlja i tendencijama feminističkog i LGBTQIA+ pokreta.
“Na njihovim zastavama vijori Marijin lik, kojeg, čini mi se, naročito štuju zbog nevinosti, idealtipa ženstva i predanja Božjoj volji”, objašnjava.
Upitana zašto su pojedine vjerske skupine uvjerene u ispravnost svojih načela kojima žele obuhvatiti i članove društva koji se s njima nužno ne slažu, teologinja odgovara kako možda još uvijek progovaraju iz pozicije moći koju se boje izgubiti.
“Vjerojatno ne prepoznaju da se druge skupine (žene, LGBTQIA+ osobe i ostale manjine) još pokušavaju izboriti s neravnopravnošću i pronaći svoj autentični glas koji bi sukreirao društvo. Ili im je upravo to najgora noćna mora”, dodaje.
Pravobraniteljica: Ženska prava kolateralna žrtva
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić navodi kako aktivističke kampanje skupina koje se zalažu za očuvanje tradicionalnog poretka, a koje u Europi i Hrvatskoj poprimaju obilježja dobro organiziranih društvenih pokreta temeljenih na općim načelima vjerskog fundamentalizma, nerijetko dolaze u formi vjerskih obreda prijavljenih kao okupljanja na javnim površinama.
Time dobivaju na vidljivosti, javno-društvenom utjecaju, ali i legitimitetu vrijednosti koje promoviraju jer su sloboda vjeroispovijedi i javnog očitovanja vjere zaštićene Ustavom.
Ženska prava naziva “kolateralnom žrtvom” aktivnosti takvih pokreta usmjerenih na očuvanje vrijednosti patrijarhata koji podrazumijeva manja ženska prava i ostanak u okvirima “prirodnih uloga" za žene i muškarce, pri čemu je uloga muškaraca dominantna.
Zagovaranje konzervativnog stila odijevanja i izjave da žene odijevanjem “izazivaju muškarce” posebno je problematično u vidu činjenice da su žrtve rodno utemeljenog nasilja u pravilu žene, a počinitelji muškarci koji svoje nedjelo znaju opravdavati upravo tako da su bili izazvani ponašanjem ili izgledom žrtve, naglašava Ljubičić.
Stoga su ovakve inicijative, iako primamo usmjerene protiv žena također usmjerene i protiv obaju spolova, kao i protiv vjerskih nauka te protiv kulturnih dosega suvremene civilizacije jer podrazumijevaju neravnopravnost kao uvjet društvene stabilnosti i obranu protiv muških nasilničkih ispada prema ženama, vodenih isključivo seksualnim nagonom muškaraca.
One u osnovi pokušavaju dati legitimitet rodno-utemeljenom nasilju i stoga su vrlo opasne.
“Razvoj situacije svakako je potrebno kontinuirano pratiti”, zaključuje Ljubičić.
Pišu: Marina Hudoletnjak i Barbara Sokić
