Mogao biti biser Srijema, a sada propada: Ilok postao grad duhova, gradonačelnica očajna
Iločani se godinama već nadaju izgradnji brze ceste. No ona godinama ne dolazi. Umjesto toga – Iločani odlaze. Nezaposlenost, niska cijena rada, nesigurnost radnog mjesta, sve su to uzroci zbog kojih napuštaju grad koji bi mogao biti biser Srijema, piše Deutsche Welle .
Ilok godinama propada. Gradonačelnica Iloka,
Marina Budimir, nestranačka osoba, koja je
na funckiju čelnice tog grada došla prije pet mjeseci, opisala je
stanje koje je zatekla uvidom u rad gradske uprave, a koje je
bilo, u najmanju ruku, loše.
Prema zadnjem popisu stanovništva 2011. godine Ilok je (sa Šarengradom, Babskom i Mohovom) brojao oko 6.000 stanovnika, no Budimir procjenjuje da ih je sada oko 5.000.
Rat je bio taj koji je najprije opustošio ovaj kraj, a nakon rata, život se nije mogao jednostavno nastaviti tamo gdje je stao. Industrija se tako nije oporavila, a onda je ubrzo došao i novi udarac u vidu desetogodišnje ekonomske krize.
"Ilok je prvenstveno vinogradarski kraj. Od većih gospodarskih subjekata uz nadaleko poznate Iločke podrume imamo i niz malih privatnih vinarija s izuzetnim vinima kao npr. traminac i graševina. Imamo i dvije tvornice tekstila, Iteks i Tiko, koje zapošljavaju par stotina, uglavnom žena. Postoji još i nekoliko vrhunskih ugostiteljskih objekata, obiteljskih gospodarstava i uglavnom poljoprivrednika", ispričala je Budimir za Deutsche Welle.
Budimir, inače liječnica po struci, i sama je nekad živjela vani, no 2013. se odlučila vratiti iz Austrije u rodni Ilok, a priliku za ovaj kraj vidi u turizmu, i to ponajviše u ribolovnom, lovnom i cikloturizmu.
"Moramo biti realni: nema tog demografskog modela koji bi mogao nadomjestiti ovakvih 20-25 godina unazad. Republika Hrvatska bi trebala izdvojiti malo više za Slavoniju, Baranju i Srijem jer je tu situacija najgora i problemi su najveći", smatra Budimir.
Ipak, da nije sve tako crno, dokazuju primjeri stranaca koji su se, unatoč svim problemima, došli doseliti ovdje i to ponajviše zbog nevjerojatno niskih cijena nekretnina.
"Imamo primjer Nizozemca koji je došao živjeti u Ilok. Ima manju nizozemsku mirovinu i radi poznanstva se preselio u Ilok. Doselio se bračni par iz Poljske koji je na putu prema Jadranu prošao kroz Ilok i odlučio se za život u našem gradu. Bavi se vinarstvom i plasira vina na poljskom tružištu, a pomaže i našim vinarima da se probiju na to veliko tržište", dodala je gradonačelnica.
Doista, pomalo nevjerojatno zvuči činjenica da kuća od preko 90 četvornih metara s više od 500 kvadrata okućnice, priključena na vodovod, kanalizaciju, plin, struju, i s urednim vlasništvom u Iloku stoji 15.000 eura.
S druge strane, troškovi života u ovom gradu, visoki su kao oni i u Osijeku ili Zagrebu pa, primjerice vrtić košta 500 kuna dok su radna mjesta u tekstilnoj industriju većinom na minimalnoj plaći od 2.600 kuna.
Renata Banožić, ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice u Iloku, tvrdi da se broj djece u Iloku smanjio za trećinu. Najmanje!
"Prošetajte gradom pa vidite hoćete li sresti majku s kolicima negdje?!", kazala je ravnateljica. Iako je ona sama majka troje djece te su ona i suprug su zaposleni pa nemaju egzitencijalnih briga kao većina Iločana, ona kaže kako je ipak boli situacija u Iloku.
"Kako da ja budem sretna, ako su svi oko mene nesretni?" zapitala se Banožić.
"U Iloku još imamo ljude koji nemaju tekuću vodu u kući. Svi koji su radno sposobni i koji su iole snalažljivi odavno su otišli. U zadnjih nekoliko godina otišlo je 500 obitelji s jednim ili dvoje djece", priča ravnateljica knjižnice:
"Mlade visokoobrazovane ljude ne možete zadovoljiti plaćom od četiri tisuće kuna. Ni sama ne znam koliko je do sada profesora iz škole otišlo. Uzmu neplaćeno i više se nikad ne vrate."
Prema njezinoj procjeni, Ilok trenutno nema više od 3.000 stanovnika.
Zbog dvostruko jeftinijih cijena, Iločani sve osim kruha i mlijeka kupuju u Srbiji.
"Za sve se prelazi most preko Dunava jer su cijene s druge strane puno povoljnije. I usluge su jeftinije pa to dodatno ubija bilo kakvo pokretanje posla u Iloku. Posljedično – mnogi su zatvorili svoje radnje. U Iloku nema mjesta na kojem možete kupiti cipele", rekla je ravnateljica Banožić, a piše Deutsche Welle .