Šanse da se Hrvatskoj nakon izbora popravi "krvna slika" gospodarstva ravne su šansama da se Libiji isto dogodi zbog smrti Moamera Gadafija. Britanski Heritage Oil nije ni čekao da ga ubiju da bi se dogovorio oko 51 posto dionica libijske tvrtke Sahara Oil Servicesa – posao su zaključili još početkom listopada, a tom državom sada poput hijena obigravaju i ostali osloboditelji od naftnih zaliha.
Što se tiče naše buduće vlasti, makar tako Kukuriku koaliciji prognoziraju ankete, ona ne zazire od Međunarodnog monetarnog fonda. Dapače, nisu čekali ni da ova zombi Vlada prestane davati znakove političkog života da bi se o MMF-u izjasnili kao dobrom partneru iz prošlosti. Jedna od posljedica tog partnerstva su "fleksibilizacija" Zakona o radu, otpuštanja, olakšavanje daljnjeg zaduživanja, ali i privatizacije ključnih hrvatskih tvrtki.
Da se razumijemo, našoj premijerki je bolje da se ne javlja. HDZ je temeljito razorio sve što se dalo razoriti u polju javnih financija, što kriminalom, što neznanjem i rasipanjem. Da bi stvar bila gora, time su ubili dvije muhe jednim udarcem. Prva muha je buduća vlast, koja će zateći kaos i praznu blagajnu, s tim da je još neizvjesno koliko je opustošena. Druga muha je njihov argument u oporbenom mandatu – mi nismo rezali.
Koji paraziti vole MMF više od racionalnog Ministarstva financija?
Neizvjesno je koliko će i kome tzv. koalicija lijevog centra kresati i koliko će to biti pošteno. Sigurno je da u proračunu postoje paraziti kojih se valja riješiti, iako Kukuriku zasad ne želi upirati prstom u njih, ne bi li izbjegao njihov bijes, prosvjede i busanje u prsa. Koliko neugodne mogu biti guske kojima u lice kažeš da su guske, pokazao je Vinkovčanin Tomislav Čuljak na sjednici Mandatno imunitetnog povjerenstva, kad je uvrijeđen zbog nazivanja HDZ-a kriminalnom organizacijom fizički nasrnuo na SDP-ovca.
Ne tvrdimo da se radi o kriminalcu, ali da dolazi iz jednog od najopustošenijih krajeva u Hrvatskoj, u kojem je HDZ čvršći od mramora, to je sigurno. Pa se može postaviti i pitanje, odakle povjerenje jednoj takvoj vlasti kad desetljećima sustavno upropaštava svoju izbornu jedinicu i drži je na dnu, ne samo po zaposlenosti, nego i po cijeni rada?
Poanta ove priče je da nam Kukuriku koalicija nije pouzdano otkrila koje će parazite odbiti od državne sise, ali nam je natuknula da se ne protivi neselektivnom rezanju troškova proračuna kakav obično dolazi s MMF-om.
Što nam je MMF donio prije desetak godina?
Evo samo nekih dijelova iz pisma guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog, potpredsjednika Vlade Slavka Linića i ministra financija Mate Crkvenca iz ožujka 2002. godine generalnom direktoru Međunarodnog monetarnog fonda Horstu Koehleru:
"Uviđamo da je postignuti napredak nedostatan za poboljšanje učinkovitosti gospodarstva i privlačenje stranog kapitala. Stoga ćemo poboljšati napore kako bi sredstva u državnom vlasništvu bila bolje iskorištena. U 2002. godini ćemo svakako privatizirati Croatia banku i Croatia osiguranje, dijelove INA-e te prodati preostale udjele u Riječkoj banci i Privrednoj banci. Zakone kojima se odobravaju privatizacija INA-e i HEP-a Sabor će usvojiti do 20. ožujka 2002., te će time ispuniti mjeru koja je bila jedna od aranžmanom predviđenih strukturnih kontrolnih točaka za 31. prosinca 2001.", pišu Rohatinski, Linić i Crkvenac.
"Program privatizacije INA-e bit će razvijen do kraja ožujka 2002., što je ujedno nova strukturna kontrolna točka. Prema ovom programu barem 25 posto INA-e bit će privatizirano u drugoj polovici 2002. u skladu s nedavno usvojenom odlukom Vlade. Zbog smanjenih cijena telekomunikacijskih poduzeća, odlučili smo odgoditi inicijalnu javnu ponudu HT-a. Ako se tržišni uvjeti poboljšaju, u 2002. ćemo započeti s inicijalnom javnom ponudom", stoji dalje u pismu.
Mesića zanimalo zašto se Račan skriva iza MMF-a
Kada se sklapao tadašnji aranžman s MMF-om, predsjednika Stipu Mesića zanimalo je ima li premijer Ivica Račan podršku naroda i kako mu planira objasniti rezanje socijalnih prava i sakaćenje Zakona o radu. U pismu koje je uputio Račanu zanimalo ga je koliko će novi angažman s MMF-om pridonijeti bržem razvoju gospodarstva, povećanju izvoza i smanjenju nezaposlenosti u iduće dvije godine. Čuda se, kako se možemo prisjetiti, nisu dogodila. Mesića je zanimalo i ne bi li za Vladu bilo bolje da je te ciljeve ostvarila vlastitom politikom, a ne mjerama koje je nametnuo MMF.
Nepoznato je što će i kako će nova vlast propitivati narod kada se konačno domogne Banskih dvora. Vidjeli smo koliko je aktualna garnitura na Markovom trgu luda za općenarodnim konsenzusom. Kukuriku koalicija, upravo zahvaljujući HDZ-u koji hapsi zbog vješanja veša, kažnjava vješanje transparenata, zabranjuje okupljanje na Markovom trgu i ignorira više od 700.000 potpisa za referendum, starta s iznimno niskom razinom očekivanja naroda da će ga ikada itko pitati za zdravlje.
Jedva čekaju da raspišu referendum o, recimo, MMF-u
Kukuriku koalicija se samo maglovito izjašnjava o instrumentima direktne demokracije. Štoviše, čini se da će se, kada ih se bude pitalo za političku odgovornost, radije skrivati iza MMF-a i narodu nametnuti njegove mjere, nego pitati narod želi li uopće taj MMF.
Smatrat će političkom odgovornošću činjenicu da njihova parlamentarna većina odlučuje u ime naroda koji im je povjerio mandat na četiri godine – i ni dana manje. A kada im taj narod dođe pred vrata Banskih dvora, tvrdit će da ono protiv čega se bune nije njihova krivica, nego volja Onoga koji je iznad njihovog Ministarstva financija, MMF-a.
Umjesto zaključka ili neke izlizane uzrečice, poput Radićeve o guskama i magli, priču o MMF-u završavamo citatom Dine Šarana i njegovih Gorila u magli: "MMF, MMF, ti si Bog, ma, ti si šef/MMF, MMF, ti sve znaš, ti si šef."
