"Sretna sam jer mogu hodati, iako mi se ravnoteža zna izgubiti. Ne očajavam što mi se sluh još nije vratio jer sam naučila čitati s usana. Lice mi je još paralizirano, ali pomalo radim na tome", rekla je hrabra 22-godišnja Antonia Kraljić za 24sata.

Antonia se bori s brojnim tumorima, no nikad se nije prepustila depresiji. Ostao joj je samo jedan ispit na Veleučilištu u Požegi i završni rad. 

Otkrila je da krajem listopada ide u Varaždinske toplice kako bi poboljšala ravnotežu hodanja. 

"Što se tiče tumora, mojih podstanara, kako ih u šali zovem, ima ih još, i to dosta, a najveći problem stvaraju zato što se svi nalaze na živcima, pa ako i neki tumor počne rasti, potrebno je brzo reagirati. Za sada je najviše upitan jedan kraj sljepoočnice, koji je najveći, i njega liječnik planira operirati, ali za sada ne raste. Iako je ovo jedna dugoročna i relativno teška borba, mene to kao da je podiglo. Više ništa ne shvaćam zdravo za gotovo, počela sam biti zahvalna na svakoj sitnici koju u životu imam, ne osvrćem se na ono što bi možda neki rekli da je loše", kazala je pa nadodala kako vjeruje da se sve događa s razlogom. 

Cijelu priču možete pročitati ovdje.