Rupu na Dvoru probio je samo dio vrha južnog zvonika u 6:24, 22. ožujka. Pao je ravno na krov Nadbiskupskog dvora. Zid prema katedrali nagnuo se tada gotovo 15-ak centimetara pa je ojačan čelikom.
VEZANE VIJESTI
Upravitelj Nadbiskupskog dvora Ivica Budinšćak
objašnjava: ''Da nismo odmah reagirali i postavili konstrukciju,
pitanje je što bi bilo u sad zadnjem potresu koji je bio,
3,5''.
Nadbiskupski dvor ni danas nije siguran. Vidljive pukotine i šuta
koja visi, manji su problem od narušene statike, a njoj unatoč
Marija Terezija, Josip drugi,
Franjo prvi, drugi i
Ferdinand još su u rezidencijalnoj palači gdje
ih je krajem 19. stoljeća postavio Herman
Bolle.
Dragan Damjanović, profesor Povijesti umjetnosti
na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, objašnjava: ''Ona
je za naše prilike iznimna zato što je in situ, tj na mjestu
sacuvana galerija portreta kako istaknutih zagrebačkih biskupa,
tako i vladara 18. i 19. stoljeća''.
Nadbiskupski dvor je zaštićeni spomenik kulture, baš kao i dio
namještaja i umjetnina koje su sačuvane i premještene na sigurno.
U jednoj od prostorija primalo se sve važne crkvene i
državne dostojanstvenike i iz nje se čestitalo Božić i Uskrs
vjernicima, a kardinal Josip Bozanić upravo je u
susjednoj spavaćoj sobi boravio za vrijeme potresa.
U Dvoru je u tom trenutku bilo još šest osoba i pravo je čudo da
nitko nije stradao. Soba u kojoj je preminuo kardinal
Kuharić još nije sigurna za ulazak. O zid
na kojem piše ''rušiti'' još je uvijek naslonjen krevet na kojem
je više puta spavao papa Ivan Pavao 2. koji je
2014. proglašen svecem.
Procjena štete doznat će se nakon laserskog skeniranja, za sad se
samo zna da će biti velika. Teško je u ovom trenutku procijeniti
štetu, još teže rok obnove, nekoliko godina sigurno. Do
tad će se kardinalu Bozaniću naći druga rezidencija. Potres ga
je, šale se kolege, privremeno vratio u studentske dane, u
zagrebačko sjemenište.