Ovo je priča o Mirti Bašelović, Splićanki koja se odselila u Sjedinjene Američke Države i ondje pronašla sreću
Na jugu SAD-a smjestio se Teksas, država poznata po kaubojima, visokim temperaturama i ljubiteljima pištolja. U Austin, glavni grad Teksasa, prije pet godina otišla je 24-godišnja Splićanka Mirta Bašelović koja je u SAD došla preko sportske stipendije te je do 2017. igrala odbojku za Sveučilište u Teksasu.
Trenutačno se bavi različitim stvarima, a, između ostalog, asistentica je na tamošnjem sveučilištu. Kako nam govori Mirta, Austin je po mnogo toga sličan Splitu jer je simpatičan grad koji se nalazi na jugu SAD-a gdje svi s neobjašnjivim žarom, i to bez obzira na društvene i političke razlike, navijaju za nogometnu ekipu koje se na kraju svake sezone razočarano odriču zbog loših rezultata. No, nakon nekoliko mjeseci, kada taj kub počne rušiti rekorde, prodaja sezonskih ulaznica je rekordna i bez iznimke se napuni svako mjesto od njih 100.000 na stadionu.
Mirta se odlično snašla u Austinu
"Austin je grad glazbe, sporta i dobre hrane, i grad na čiji račun ostali Amerikanci često zbijaju šale, ali ga posjećuju i naseljavaju u ogromnom broju. Ovdje je vrlo važno barem jednom tijekom razgovora požaliti se na gužvu u prometu, naglasiti kako je dan baš težak, ali ne zbog vrućine, već vlage u zraku, i prokomentirati kako već predugo traju radovi na novoj cesti. Da zamijene 'y'all' s dalmatinskim 'ae,' a kaubojske čizme zlatnim lančićima, bilo bi vrlo teško razlikovati lokalne Teksašane od Dalmatinaca", prepričava nam kroz smijeh 24-godišnja Splićanka.
Pogled na SAD sa 'sportske strane'
Kao što smo već spomenuli, Mirta je u SAD prije svega došla zbog sportske stipendije za odbojku. Djevojka nam otkriva da mnogo mladih sportaša iz Hrvatske dolazi u SAD upravo zbog toga što je ondje moguće uskladiti obrazovanje i profesionalno bavljenje sportom.
Splićanka je igrala odbojku za Sveučilište u Teksasu
Mirta nam je pokazala pun stadion pun vjernih fanova koji prate američki nogomet
"Dok se Amerikanci trude sportašima olakšati studiranje kroz dogovore s profesorima i povećan broj opravdanih izostanaka, u Hrvatskoj su često primorani upisivati izvanredne i privatne studije zbog manjka fleksibilnosti. To je jedan od glavnih razloga zašto je više mojih suigračica iz juniorske reprezentacije studiralo u SAD-u nego u Hrvatskoj. Neke su, poput mene, ostale na diplomskom, neke su se zaposlile, neke igraju odbojku po svijetu, ali vrlo malo ih se vratilo u Hrvatsku", objašnjava Mirta.
'Moji radni dani često traju 18 sati, spavam kad stignem, ali povratak u Hrvatsku i dalje nije opcija'
Mirta nam kaže da ne želi govoriti kako je u Hrvatskoj sve loše, a da je vani život jednostavan i lagodan. Njezini radni dani često traju po 18 sati, a uz studij te posao asistentice na sveučilištu i volontiranje u programima protiv nasilja nad ženama, Marta spava kad stigne. S obitelji u Hrvatskoj razgovara tijekom jutarnje vožnje do fakulteta. No, unatoč svemu nabrojenom, Mirta se ne želi vratiti u rodnu Hrvatsku.
Mlada Splićanka je diplomirala na teksaškom Sveučilištu
Mirta s prijateljicama na Austin City Limits Music Festivalu
"Kave se ovdje ne piju zbog društva i razgovora, već služe samo kao izvor kofeina, a ručak se jede za radnim stolom. Ravnoteža između poslovnog i privatnog života za ljude koji tek započinju karijeru niti postoji niti je tko očekuje, a mladi često rade i nekoliko poslova da otplate studentske dugove i izrazito visoke stanarine. Unatoč tome, povratak doma mi još nije ni nakraj pameti. Iako bih voljela biti bliže obitelji, potpuno mi je jasno da će nekome poput mene biti neizmjerno teže započeti život u Hrvatskoj nego u SAD-u ili bilo kojoj drugoj zemlji u Europskoj uniji", pojašnjava.
'Dok god se poslovi dobivaju nepotizmom, izbori širenjem straha i mržnje, a oslobađajuće presude članstvom u stranci, tisuće mladih nastavit će se iseljavati'
"Kod nas je diploma iz međunarodnih odnosa i javne politike bez odgovarajuće članske iskaznice samo list papira, a između radnog dana od 18 sati i rada za nekoga kome je jedina kvalifikacija 'tatin sin' ili 'šefov rođak', još mi je uvijek draže ovo prvo. Obećanja hrvatskih političara o demografskim mjerama i brojnim prilikama za mlade su simpatična, ali bajke sam prestala čitati u osnovnoj školi. Dok god se poslovi dobivaju korupcijom i nepotizmom, izbori širenjem straha i mržnje, a oslobađajuće presude članstvom u stranci, tisuće mladih, uključujući i mene, će se nastaviti iseljavati i graditi karijere negdje drugdje", komentira Splićanka.
Mlada Hrvatica nam je pokazala kako često izgleda njezin pogled na grad
Iako bi, kako govori Mirta, voljela nedjeljne kave ispijati na Rivi umjesto u hodu, i ljeti osvježenje potražiti u moru, a ne pod klimom, više od toga Splićanka voli znati da se njezin rad cijeni te da su trud i predanost dovoljni za ostvarivanje njezinih ciljeva. Nastavlja da voli što za dobru ocjenu na fakultetu treba znanje, a ne veze, poznanstva ili "plave kuverte". K tome, voli i što autobusi voze prema voznom redu i što kontrolori fizički ne napadaju putnike kao i to što kada pošalje paket, zna da će ga poštar uručiti primatelju, a ne samo ostaviti ceduljicu u sandučiću.
'Mislim da u Hrvatskoj ima prilika za mnoge, ali ja nisam među njima'
Za kraj, Mirta je komentirala da nigdje nije idealno i da ne postoji savršena formula za uspjeh. Osvrnula se i na Hrvatsku pa zaključila da u Lijepoj našoj za nju nema prilika.
"Što meni smeta, drugima ne predstavlja problem, i dok bi neki odavno pobjegli iz mjesta kao što je Teksas gdje ima više pištolja nego ljudi, ja sam naučila živjeti u tim uvjetima. Prije nego sam odlučila otići u Sjedinjene Države, netko mi je rekao da je Hrvatska odlično mjesto za život ako je to tvoj izbor, a ne jedina opcija. Mislim da u tome ima istine i da u Hrvatskoj još ima prilika za mnoge, ali isto tako mislim da ja nisam među njima", rekla je Mirta Bašelović.
* Živite u inozemstvu i htjeli biste svoje iskustvo podijeliti s nama i našim čitateljima? Javite nam se na mail: vijesti@portal.net.hr.
