Legendarna novinarka i TV urednica Mirjana Rakić ni u koroni nije prestala živjeti aktivno. Iako se umirovila 2017. godine, na što, kako je u razgovoru za portal Moje vrijeme kazala, nakon 47 godina rada smatra da je konačno imala pravo, i dalje prati dnevni tisak i sve portale, te svakoga dana šeće oko Jaruna. Kaže kako korona nije puno utjecala na kvalitetu njezina života.
“Ne osjećam se stisnuto ni izolirano. Nemam neki poseban strah. Istina, manje izlazim, ali to nam je zajednička sudbina. Jedino što mi nedostaje su koncerti i kazalište. To sam cijeli život voljela i puno konzumirala. Često sam putovala i izvan zemlje zbog dobre predstave ili koncerta. Ali ni time se ne opterećujem. Imam pozitivan stav kakav sam imala čitavog života. Uvijek sam gledala što se može napraviti u zadanim okvirima” kazala je u razgovoru za Moje vrijeme.
S obzirom na Dan žena, prigodno je komentirala i položaj, odnosno diskriminaciju žena u medijima. "Na ekranima ima puno muškaraca u zrelim godinama, dok je žena vrlo malo, ako ijedna. Lice muškarca koje stari na ekranu, kažu, zrači iskustvom, dok žena mora biti lijepa, mora biti dopadljivo lice. A to s borama ne možete biti. U moje vrijeme, stvari se nisu tako postavljale. Mnoge moje kolegice su do mirovine bile na ekranu i radile su svoje emisije koje su bile karakteristične. Neda Ritz, Daša Bradičić… one nisu bile tu da bi bile dopadljive."
Rastužila ju je, kaže, priča Ljiljane Sauche kojoj su otkazali od danas do sutra. “Ona je vrlo korektno radila svoj posao i bila prepoznatljivo lice Vijesti iz kulture.”
Mirjana Rakić kao sjajnu paradigmu odnosa društva prema starijim ljudima navodi japanski film “Balada o Narayami”.
“To je film o maloj seoskoj obitelji koja živi skromno. Imaju dvoje djece, a s njima živi i baka. Kada se rodi treće dijete, počinje im manjkati hrane pa si baka kamenom razbije zube kako ne bi mogla jesti. Nakon nekog vremena, sin je uprti na leđa i odnosi je na Narayamu, planinu na kojoj je ostavlja. To je toliko potresno na više razina, ali je i činjenično. Kada ostarite, više niste potrebni, odnosno postajete teret i svi vas žele zaboraviti.”
Društvo se olako odriče znanja umirovljenih profesionalaca
Tako ni naše društvo ne koristi kapital profesionalaca u mirovini, zaključuje Mirjana Rakić te dodaje kako je to silno pogrešno jer to je znanje itekako moguće implementirati. Pogotovo znanje koje ne podrazumijeva tehničku ili fizičku izvedbu.
"Čak i umirovljeni kirurzi mogu biti u nekoj savjetodavnoj ulozi u operacijskoj sali, a da ne govorim o novinarima, filozofima. Zar bi oni trebali prestati misliti? Ili drugi znanstvenici – kemičari, fizičari?" pita ova iskusna novinarka i urednica.
Budući da puno prati inozemne televizije, od talijanskog RAI-a, BBC-a, TF2 ili SKY-a, primjećuje da tamo žene u starijoj životnoj dobi uredno obavljaju svoj posao na ekranu. "Čak mi se čini da na tim stanicama ima manje muškaraca nego žena u godinama. One zrače kredibilitetom i očito ih zato drže. Kod nas je voditeljica manje-više svedena na ulogu starlete ili spikerice i to je toliko krivo. Pogledajte Christian Amanpour, ona je zagazila u sedmo desetljeće i potpuna je institucija. A institucije se treba držati jer je itekako potrebna", zaključuje Mirjana Rakić.
