“Raspravljat ćemo i donijeti zaključke o strategija EU-a za šume do 2030. godine. Hrvatska će ovu prigodu iskoristiti kako bi naglasila i podržala napore predsjedništva Vijeća da se prepoznaju stavovi država članica”, izjavila je ministrica poljoprivrede i ribarstva Marija Vučković prije početka današnjeg sastanka ministara poljoprivrede država članica EU-a.
“Još ću jednom istaknuti potrebu da se osigura individualan pristup gospodarenju šumama i da je potrebno prepoznati pojedinačne napore i startne pozicije država članica kako bismo svi zajedno ostvarili važne zajedničke ciljeve u ovom području”, dodala je ministrica Vučković.
Prema strategiji o šumama, čiji je nacrt Komisija predstavila u srpnju ove godine i koja je jedna od glavnih inicijativa u okviru europskog zelenog plana, pozornost treba usmjeriti na konkretna djelovanja za povećavanje površine i kvalitete šuma u EU-u te na jačanje njihove zaštite, obnove i vitalnosti.
Strategijom se EU obvezuje na strogu zaštitu prašuma i starih šuma, obnovu degradiranih šuma i gospodarenje na održiv način. U Strategiji je predviđen i razvoj programa plaćanja vlasnicima šuma i upraviteljima ako osiguravaju alternativne usluge ekosustava, npr. održavaju dijelove svojih šuma netaknutima.
Cilj joj je prilagoditi europske šume novim okolnostima, ekstremnim vremenskim uvjetima i velikoj nesigurnosti koje donose klimatske promjene.
(Pixsell/Bruno Fantulin)
U svjetlu europskog snažnog zaokreta prema zelenom planu i očuvanju šuma kako prirodnom amortizeru klimatskih promjena, Hrvatska je zasad pokazala mlak stav prema stvarnom očuvanju šumske mase.
Tako je premijer Andrej Plenković nedavno na Konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama 2021. u Glasgowu svečano obećao da će Hrvatska povećati sadnju stabala do 2030. i njegova je najava na prvu zazvučala ambiciozno.
"Hrvatska namjerava kompenzirati utjecaj turista na emisije CO2, tako što će do 2030. godine zasaditi više od milijun dodatnih stabala godišnje", rekao je tada Plenković. Struka je odmah komentirala da je to više simbolična poruka.
Zdenko Bogović, predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika, za RTL rekao je da premijerova izjava ide na tragu urbanog šumarstva.
"To je dobra poruka, ali je simbolična, da budem iskren. Deset milijuna stabala imamo urednog popunjavanja", rekao je tada Bogović.
Naime, u Hrvatskoj se već sad svake godine posadi oko devet milijuna sadnica stabala te se i nekoliko stotina kamiona sjemena posije diljem Hrvatske. Godišnji prirast šumski je oko deset milijun kubika, a posiječe se oko sedam milijuna kubika šuma. Kada se znaju ovi podaci, jasno je da dodatni milijun stabala koje je u Glasgowu premijer Plenković najavio nije značajnije povećanje šuma.
No paradoksalno je i to da Hravatska, koja ima 48 posto kopnene površine pod šumama, nema srednju šumarsku školu u najšumovitijem dijelu zemlje - u Gorskom kotaru. Tamo su nastojali ove godine upisati jedan šumarki razred, bilo je čak dovoljno zainteresirane djece, ali država nije našla novca da se to i napravi. Lokalni čelnici ipak ne gube nadu.
(Pixsell/Goran Kovačić)
Inače, UNESCO u svojim izvještajima redovito upozorava da šume sve više gube sposobnost upijanja CO2, a zanimljivo je da su šume Plitvičkih jezera dospjele na listu šuma s najvećom sposobnosti upijanja ugljičnog-dioksida.
Tako u izvještaju pod nazivom "World Heritage forests – Carbon sinks under pressure" u bitnim dijelovima opisuje sve gore, negdje i katastrofalno stanje šuma u svijetu i mnoge velike šume svijeta počele su gubiti sposobnost upijanja CO2 iz zraka.
Najnoviji izvještaj utvrdio je da su neki od najvećih svjetskih nacionalnih parkova počeli ispuštati više ugljičnog dioksida nego što su ga stabla u stanju upijati, primjerice Yosemite u SAD-u ili Blue Mountains u Australiji.
Izvještaj, međutim, navodi i velike šume, dijelove pluća svijeta koji se još uvijek othrvavaju udarcima sve uništenije klime na Zemlji. Svoje mjesto u tablici pet strogo zaštićenih područja u svijetu čije šume svojom površinom upijaju najviše CO2 iz zraka, a među njima su se našla su i Plitvička jezera.
Riječ je o tome koliko pojedina šuma može tona CO2 po svom hektaru tijekom godine. Nacionalni park Los Glaciares u Argentini po hektaru upije 16 tona CO2 iz zraka, Tasmanian Wilderness 14, Laurisilva na Madeiri (Portugal) 13 i potom Plitvička jezera 12 tona.
Na petom mjestu su navedene "Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe", područje pod zaštitom UNESCO-a koje obuhvaća 18 zemalja Europe, među kojima i Hrvatsku. Riječ je o dijelovima NP Sjeverni Velebit Hajdučki i Rožanski kukovi, koji su strogim rezervatom prirode proglašeni 1969. godine.
No treba spomenuti i to da je Hrvatska 2017. dobila packe od UNESCO-a i izravno upozorenje da će ih skinuti s liste područja zaštićene svjetske baštine zbog masovnog turizma i prekomjerne gradnje. Tada je tadašnji ravnatelj NP Plitvice Anđelo Novosel rekao:
"Plitvice su suočene s prekomjernim posjećivanje i prekomjernom gradnjom, na što nas je sad upozorio i UNESCO na svojim službenim stranicama".
Misija UNESCO-a, koja je tada posjetila Plitvice, dala je desetak detaljnih preporuka što Hrvatska mora učiniti kako bi očuvala prirodu na tom području. O detaljima primjedbi UNESCO-a na uništavanje Plitvičkih jezera nije se previše pisalo.
Jedno od problematičnih mjesta bio je Prostorni plan iz 2014., odnosno, kako je nedugo nakon prijetnje UNESCO-a najavljeno donošenje novog prostornog plana, stekao se dojam da je pritisak UNESCO-a urodio plodom.
(Pixsell/Kristina Štedul Fabac)
No treba spomenuti i to da svakodnevni policijski izvještaji o nestanku čak čitavih šuma i ilegalnoj sjeći postali su već normala tijekom posljednjih nekoliko godina.
