Cijeli tjedan sve svjetske TV kuće vrte prizore uništene Amazone. Srušili su sve. Nije ništa ostalo. Nema ni ptica, samo planina.   Da se svi zgražaju, svjesni su i najjači svjetski političari. Pa su ovaj tjedan objavili dogovor da će eliminirati deforestaciju, odnosno, zaustaviti ilegalno krčenje do 2030. godine, da će zaštititi šume, preokrenuti trendove.   "Sjedinjene države će predvoditi primjerom kod kuće i podržati druge države bogate šumama", rekao je američki predsjednik Joe Biden.

"Povećavamo područje pošumljavanja", poručio je i ruski predsjednik Vladimir Putin. A hrvatski premijer Andrej Plenković također je rekao: "Hrvatska namjerava kompenzirati utjecaj turista na emisije CO2, tako što će do 2030. godine zasaditi više od milijun dodatnih stabala godišnje".   Što znači premijerovih milijun dodatnih stabala – za Direkt objašnjava struka.  "Naravno da je to jedan milijun više, ali mislim da je premijerova izjava na tragu urbanog šumarstva. To je dobra poruka, ali je simbolična, da vam budem iskren. Deset milijuna stabala imamo uredno, ali samo popunjavanja", rekao je Zdenko Bogović,  predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika.

O čemu se ustvari radi? Išli smo provjeriti u šumovito srce Hrvatske – Gorski kotar.

Godišnje se u Hrvatskoj posadi oko devet milijuna sadnica. Isto tako, nekoliko stotina kamiona sjemena posije se diljem Hrvatske. Godišnji prirast šumski je oko deset milijun kubika, a posiječe se oko sedam milijuna kubika šuma.

A jedno drvo u prosjeku ima pet kubika. Svi ovi milijuni znače da najavljeni dodatni milijun stabala iz Glasgowa, neće značajnije promijeniti sliku šuma. 

"Mi nemamo problem s nedostatkom. Ako znamo da je 48 posto površine kopnene Hrvatske pokriveno šumama, onda znamo da smo zapravo jedan od najšumovitijih krajeva u Europi", komentirala je Ivana Pečnik Kaster, voditeljica Uprave Hrvatskih šuma podružnice Delnice. 

Ali, paradoks je da najveći hrvatski dom šuma - Gorski kotar, nema šumarsku srednju školu. Odnosno, imali su je do 1990.-ih, kada je zatvorena.  A iz nje su dolazili oni, koji šumu istinski osjećaju.

Marko Petranović Gale iz Delnica kaže: "Domoroci Gorskog kotara i okolice sigurno da će više dati za šumu nego, oni sa strane i oni bi vjerojatno poboljšali način upravljanja šumama, jer ovo sada pa žalosno. Drvo se samo izvozi".

Gradonačelnica Delnice napominje da su pokušali već u ovoj školskoj godini to promijeniti, ali sredstva iz resornog - nisu odobrili.  

"Zaista je velika potreba za otvaranjem te škole, prije svega zato što u anketi, koja je provođena prije ove školske godine, pokazala da imamo potreban broj učenika za jedan razred. Bili smo jako razočarani kada je došla informacija da se nisu mogla predvidjeti financijska sredstva za taj smjer", rekla je gradonačelnica Delnica Katarina Mihelčić. Željeli bi prve đake upisati već sljedeće školske godine. 

A jedan od đaka šezdesetih je bio Tomislavov otac, a osamdesetih godina bio je i on sam.  

"Bilo nas je jedan razred od 30 učenika i to mi je ostalo u prekrasnoj uspomeni. Prije svega kao druženje s prijateljima, ali i sam program šumarske škole mene je tada maksimalno ispunjavalo", rekao je Tomislav Mrle, učenik nekadašnje šumarske škole.

U svoje godove sjećanja upisuje i najstarija delnička jela, stara 400 godina, prošlost sadašnjost i budućnost ovog kraja.