Veliki Voltaire rekao je jednom kako je politika zapravo samo vještina da se laže u pravi čas. Tu istinu o politici i političarima shvatimo kada postanemo svjesni da nadležna ministarstva, kojekakvi Stožeri i na koncu sama Vlada s uvaženim premijerom na čelu, oko svake važnije stavke u državi zapravo – improvizira.
Suštinu ove Vlade, njen "modus operandi" najbolje možemo vidjeti ovih dana pred novu školsku godinu. Ljudi koji improviziraju na mnoge su načine izolirani od stvarnosti. Nisu i ne žive njenu pravu realnost, jer bi prije svega morali sudjelovati u stvarnosti koja ih okružuje. Da oni nemaju odgovornost kakvu imaju, povjerenje birača da se bave stvarnošću, a ne apstrakcijom, tada bi govorili o umjetnicima u laganju, ovako kada znamo težinu njihove improvizacije, po poučku Voltairea mirne duše možemo govoriti o umjetnicima u laganju u pravi čas. Taj čas nažalost će kucnuti izjutra sedmog rujna i za sada, sudeći po svemu, mnogi će roditelji, nastavnici i djeca shvatiti o čemu govorim.
Način vladanja
Improvizacija nije u našoj politici od danas, niti je da se razumijemo, improvizaciju inicirala koronakriza, pa je istom možemo i pravdati. Improvizacija je postala način vladanja, operativan način koji se odvija ad hoc praktički u svemu i praktički uvijek u zadnji čas. Treba li donijeti kakvu odluku, pričekajmo da vidimo razvoj situacije pa ćemo reagirati. Osnovati u najgorem slučaju kakvo povjerenstvo. Prebacivanje odgovornosti najbolji je pokazatelj improvizacije. A naši ministri nikada nisu, niti u jednom slučaju, za bilo što prihvatili odgovornost. Ministar Radovan Fuchs će za kaos na početku nove školske godine okriviti nastavnike, a u slučaju da ovi pokažu iznimnu vještinu improvizacije, sve zasluge, naravno, pripisati sebi.
No ta i takva politika koja laže u pravi čas još i prolazi kod ekonomskih i političkih odluka, no ona u pravilu zapne i pokaže se pogubnom kod resora koji zahtijeva planiranje, sistematizaciju do tančina, a taj resor je onaj koji se bavi znanošću i obrazovanjem.
Kako smo čuli, dok se naravno od proljeća nije čulo praktički ništa o tome, u tjednu prije početka nastave školama su ponuđena tri modela. Onaj u učionicama, onaj na daljinu, dakle on – line, i kombinirani model koji bi uključivao sve tri opcije. Da bi nas i uvjerio kako stvari improvizira i kako ih obavlja u zadnji čas i u hodu, ministar Fuchs obznanio je zaprepaštenom roditeljskom i nastavničkom korpusu kako nema povratnu informaciju koliko je škola odabralo koji model i po kojem se sistemu koje škole misle ravnati.
Improvizacija u hodu
Tko bi dakle trebao imati povratnu informaciju ako li ne ministar zadužen za resor? Kad bude imao povratnu informaciju, tada će naš ministar i reagirati, dakle kada bude imao kaos, u njemu će se najbolje snalaziti, po sistemu naravno, improvizacije. No ako ste mislili da je to jedini problem sa kojim se uvaženi ministar namjerava suočiti, tada ste se grdno prevarili. Improviizacija koja se očekuje u hodu ticat će se još mnogih divnih prispodoba o kojima ministar još ne razbija glavu.
Obiteljski liječnici već danima i tjednima upozoravaju na niz nedosljednosti, nelogičnosti i na šutnju iz ministrstva na njihove važne upite, kao što su ispričnice za djecu koju roditelji iz ovih ili onih razloga ne žele poslati u školu. Ministar nema mišljenje o tom problemu, jer ministar poslovično takve probleme ostavlja za kasnije, kada se bude improviziralo u hodu. Tako će ministar problem prebaciti na liječnike koji bi takve slučajeve trebali definirati, a ako liječnici primarne zdravstvene zaštite ne budu u stanju definirati tada bi se i uvaženo ministarstvo moglo po sistemu improvizacije i uključiti u razradu rješenja za problem koji se ne očekuje, već najavljuje kao jedan od ključnih.
Nadalje zbunjeni nastavnici (kojima je ministar dao slobodu da improviziraju sami) i dalje ne znaju što sa učenicima koji su u samoizolaciji, što sa onima koje bi nastavnici trebali slati kućama u samoizolaciju, što sa kontaktima kontakata, što na koncu sa tolikim radnim satima što u školama, što on – line i kada bi nastavnik, kada završi sa nastavom u školi trebao započeti sa nastavom on – line?
Ministar improvizator, po Voltairevom poučku, mudro šuti i čeka
da vas slaže u pravi čas. A sada taj čas, iako će kucnuti za koje
jutro, očito još nije, jer se nema dovoljno informacija za
kvalitetnu improvizaciju. Dovoljno informacija s terena kako
su, i na koji način se sami nastavnici organizirali, pa bi mudri
ministar koji šuti, te i takve modele improvizirajući u hodu
implementirao u nastavni proces i vjerojatno se pohvalio
svojom genijalnošću. Nije li to divan primjer čekanja pravog
časa?
Onaj o kojem Voltaire govori?
Iskustvo koje ćemo imati ove školske godine, iskustvo s našim ministarstvom obrazovanja i improvizacijom koja nas od uvaženog ministra očekuje biti će, sada je sasvim jasno, jedno od najluđih u valjda trideset godina sumornog školstva ove države. Niti se zna na koji način će nastava početi, niti tko i kako je planira organizirati, on–line ili pak u učionicama ili oboje po Fuchsu, niti se zna tko treba i kada nositi maske, u učionicama ili samo po hodnicima, niti se zna tko bi trebao u izolaciju, a tko iz nje izaći, niti se zna što kada se više nastavnika zarazi odjednom? Jedino što se zna jest da je ministar blaženo miran jer funkcionira u dlaku kako mu funkcionira sama njegova Vlada na čelu s Andrejom Plenkovićem. Po sistemu improvizacije i laganja u pravi čas, bolje rečeno, u zadnji čas kao i uvijek.
No što nas to iskustvo s improvizacijom našeg ministra uči? Bojim se da ću morati citirati još jednom slavnog mislioca koji kao da je sve modele svoje filozofije razgradio za jednu zemlju u budućnosti koja će sve, od ekonomije, socijalne politike, zdravstva, školstva ili sanacije potresa temeljiti na improvizaciji.
Pa što bude.
Takvo je iskustvo Voltaire krstio iskustvom koje je najbolja škola.
Samo što će se ispostaviti da je takva škola, temeljena na improvizaciji – najskuplja škola.
