IZAE: Snivatelj snima (Noisy Night Records)
Hrvatski glazbeni underground prepun je bendova koji kao da egzistiraju samo za sebe i zbog sebe, rijetko nastupajući i snimajući albume namijenjene tek malobrojnim štovateljima koji su njihove pjesme odnekud uspjeli "iskopati". Izae iz Dubrovnika ogledni je primjer takvog benda, no stvarno se nadam da će "Snivatelj snima" dobaciti do znatno većeg broja ljudi.
U pitanju je pomalo uvrnuti, ali vrlo lijepi pop minimalizam, vođen kristalno čistim glasom Jadranke Katić i gitarom Adema Gušića koja, uz pomoć basa Dejana Seferovića te povremenog programminga, više nego uspješno "nadomješta" ostale instrumente. Većina skladbi na ovom albumu kao stvorena je da postane soundtrack noćnim vožnjama pustim cestama ili gledanju kiše kroz prozor, što ih dovodi u društvo glazbenih sedativa poput Mojave 3, Hope Sandoval pa čak i Cowboy Junkiesa.
Da ne bude zabune, ovo ni u kom slučaju nisu pjesme rađene po nekakvoj formuli - svoje minijature naizmjenično su bojali jazzom, chamber popom, freak folkom jednog Daniela Johnstona i refrenima koji bi u nekom idealnijem vremenu i prostoru zauzimali vrhove top-lista.
U kvalitetom poprilično ujednačenom materijalu ipak vrijedi izdvojiti trilogiju "Tijelo", "Cirkus" i "Ljudi s kojima provodim noć", kao i "Noćno cvijeće" na kojoj je saksofon odsvirao Dana Colley iz nekadašnjih Morphine i nakratko me vratio u dane slušanja Marka Sandmana, prekrasnog "frika" s dvožičanim basom kojeg je srce izdalo dok je radio ono što najviše voli, svirao na stageu sa svojim bendom.
"Snivatelj snima" u osnovi je bliži kompilaciji nego klasičnom
albumu pošto su u pitanju novi aranžmani pjesama snimanih i
objavljivanih kroz zadnjih nekoliko godina, pri
čemu je važno naglasiti kako su ovdje uvrštene verzije bez
iznimke superiorne onima s ranijih izdanja "Teatro Lunatico" i
"Fragmentirani monokl gospodina Volframa". Samim time, teško se
othrvati osjećaju da je ovo njihov prvi korak prema izlasku iz
undergrounda, ako ništa drugo, barem pod svjetla pozornice.
Ocjena: 8/10
