Medicinska sestra i njezina djeca prisjetili se užasa u Vukovarskoj bolnici: 'Prije samog pada grada najteže mi je padala...'

Vukovarci i danas traju za svojim nestalima, od kojih su mnogi bili odvedeni iz same bolnice. Kako je to izgledalo u samoj bolnici prisjetili su se ratna medicinska sestra Ružica Đurić i njezina djeca Siniša Đurić i Lidija Marković.

„Bilo je jako teško raditi, nije bilo sanitetskih potrepština, lijekova, vode, struje, ali bilo je zajedništva, sloge i ljubavi među nama i to nas je vjerojatno držalo“, kazala je Ružica za Danas.hr. “Prije samog pada grada najteže mi je padala neizvjesnost gdje ćemo i što će biti jer djeca su bila sa mnom, muž mi je bio ranjen“, prisjetila se.

Jedan fotoreporter je fotografirao njezinog sina, Sinišu Đurića, kako čita u skloništu.

„Tada sam bio niti osmogodišnje dijete i svega se sjećam. Živi sam svjedok svih tih događanja i kada danas radim kao turistički vodič ljudima mogu, iz prve ruke, sve strašne stvari koje su se događale ispričati. Jako mi je teško vidjeti djecu u Ukrajini koja sada prolaze kroz to isto. To niti jedno dijete ne bi trebalo vidjeti. Ja sam danas otac i gledam to kroz prizmu roditelja. Kada vidim doktoricu Bosanac i doktora Njavru koji su radili u neljudskim uvjetima i kada su spašavali doslovno sve pa čak i ranjenike JNA, danas im moram reći da skidam kapu tim herojima“, poručio je Siniša.

'OVO MJESTO JE SRCE HRVATSKE' /

Potresna ispovijest kćeri hrvatske majke hrabrosti: 'Ona je izgubila 4 brata, a onda sam i ja izgubila 4 brata'

'OVO MJESTO JE SRCE HRVATSKE' /

Potresna ispovijest kćeri hrvatske majke hrabrosti: 'Ona je izgubila 4 brata, a onda sam i ja izgubila 4 brata'

'Vukovar ima puno za ponuditi'

Ni danas mu, kako kaže, nije lako ući u bolnicu. „Prošla je 31 godina i svaki put kada govorim o tome čovjek bi rekao odrastao sam čovjek mogu se bolje nositi s tim, ali me uvijek osjećaji preplave. Uvijek se sjetim svojih roditelja jer su roditelji u toj dobi supermani i onda ih vidite u panici i kako plaču“, ispričao je.

Svega se prisjetila i sestra Lidija. „Nažalost svega se jako dobro sjećam. Izdvojila bih dan kada je pala avionska bomba ranjeniku između nogu i nije eksplodirala jer da je eksplodirala vjerojatno danas ne bi imali nikoga da ispriča kako je to sve izgledalo“, rekla je Lidija.

Komentirajući Vukovar danas, rekla je: „Ja govorim kao Vukovarka koja stvarno voli svoj grad. Zaposlena sam u toj istoj bolnici već 18 godina. Vukovar ima puno za ponuditi i pozvala bih sve stanovnike Lijepe naše da ne dolaze samo 18.11. nego i ostalih 364 dana jer ako Vukovar nešto zna onda je to sloga i pjesma“, poručila je Lidija Marković.