Omiljene destinacije za privremeni rad u sezoni postale su Austrija, Njemačka i Irska.
U tim zemljama za isti se posao kao i kod nas može zaraditi dvostruko viša plaća, a i uvjeti rada su navodno puno bolji.
"Znate kako je kod privatnika; radite praktički bez slobodnog dana, plaća 4000 kuna, a samo dio preko računa, ostalo na ruke. Razumijem ljude koji odlaze u inozemstvo. Ja živim ovdje i da moram odlaziti od kuće radi posla, ne bih sigurno išla nekamo na obalu za 6000 kuna kad se vani za isti posao može dobiti 12.000 i više" rekla je jedna sezonska radnica u Istri za Večernji list.
Cjelodnevno stajanje na nogama, prosječna plaća od 4000 kuna, neplaćanje prekovremenih sati, izostanci slobodnih dana, ukratko, dosadašnji modus operandi za velik dio hrvatskih ugostitelja sada je, kako se čini, došao na naplatu.
Da nešto treba promijeniti prvi su očigledno shvatili istarski poduzetnici koji svojim sezoncima sve više nastoje ponuditi povišice, regrese, božićnice, besplatnu hranu i smještaj, ali ne bilo kakav - radnike se sve češće tako smješta u prave male hotele koji se u Istri grade upravo za tu svrhu.
Same investicije, navodi isti list, u turizmu već dugo nisu u pitanju; svake ih je godine sve više. Samo ove godine primjerice, turističke su kompanije u nove ili u preuređenje postojećih hotela uložile više od pola milijarde eura. No kad je riječ o zaposlenima u turizmu, naša zemlja znatno zaostaje za drugim europskim zemljama.
Prema nekim podacima turističke kompanije kod nas za plaće iz ukupne mase izdvajaju i deset posto manje nego u drugim zemljama Europske unije.
Osim teških uvjeta rada i relativno niskih plaća, jedan od glavnih razloga zbog kojeg se Hrvati odlučuju otići na sezonu u inozemstvo je i kratko trajanje sezone. Vrhunac turističke sezone kod nas je u srpnju i sredinom kolovoza pa već s prvim danima rujna brojni sezonci odlaze kući.
Primjetni nedostatak sezonskih radnika u našoj zemlji ne opterećuje previše trenutačnog ministra turizma, Garija Cappellija, koji optimistično poručuje kako je posao svih u turizmu, a posebice poslodavaca, osigurati pristojne plaće, radnu satnicu, slobodne dane, smještaj, godišnje ugovore, a smatra i to da “nedostatak radne snage u određenoj mjeri kod pojedinih poslodavaca ne bi trebao utjecati na sezonu“.
