„Postoje glupani koji sve pokvare. Ako ja trebam kleknut pred njih, evo sad ću otić i kleknut!“
I htio je „otić i kleknut“ Slaven Bilić pred navijače Hrvatske koji nisu prestajali hukati kao majmuni Mariu Balotelliu pri svakom dodiru s loptom. Orilo se tako na gradskom stadionu u Poznanu, a utakmica je drugog kola skupine C, Europskog nogometnog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini, i to između Hrvatske i Italije. Sve je počelo još u 37. minuti kada je Gianluigi Buffon ispucao jednu svijeću, a Thiago Motta i rečeni Mario Barwuah Balotelli naletio kao teretni vlak na Ognjena Vukojevića i da nesreća bude veća ta se svijeća otkotrljala među noge Daniele De Rossia koji će pasti kao pokošen. Andrea Pirlo će zabiti iz slobodnjaka za 1:0 i stvari će očekivano krenuti nizbrdo.
Nije taj nesretni Poznan bio najnesretniji za naše navijače ni kada je isti taj Pirlo deset minuta kasnije uzdrmao stativu, ali se namjestilo da su zvižduci i psovke krenule čim se Balotelli dirnuo lopte pa je Slavenu Biliću, nama za televizorima i čitavoj Europi uostalom sve bilo jasno. No poznavajući naše navijače, a Slaven ih zna najbolje, znali smo da neće ostati na tome. Hukanje se nastavilo i u drugom poluvremenu, i Mario se kako to Mario obično zna kada mu netko ide na ku***, uhvatio izvoditi kornere tik pred navijačima Hrvatske. Trebalo je proći još samo deset minuta, i treći korner koji je kao da se njega ništa ne tiče izveo savršeno, da mu pred noge sa tribine popunjene kockastim glavama i dresovima ne doleti prava pravcata banana pred noge.
Hrvat nikad ne kleči, osim u tri slučaja...
Više se naravno hladni englez Howard Melton Webb nije mogao praviti da ne čuje, niti vidi što se događa na tribinama, pa se poslovično okrenuo svom pomoćniku Petreu Kirkupu koji mu je nosio tu nesretnu bananu kao da pištolj drži u ruci, i više se taj nesretni Melton Webb nije mogao praviti da ne čuje prosvjede Emanuela Giaccherinia koji mu je pokazivao na tribinu sa koje su letjeli upaljači, kovanice i limenke od piva, pa se uputio prema Slavenu Biliću koji je nemoćno raširio ruke i izgovorio te povijesne riječi koje će ući u legendu Hrvatskog rasizma, pardon, nogometa i biti naravno zaboravljene do dana današnjeg.
„Postoje glupani koji sve pokvare. Ako ja trebam kleknut pred njih, evo sad ću otić i kleknut!“
U kleknuo bi Slaven pred tribinom, i kleknuli bi redom Stipe Pletikosa, Ivan Strinić, Darijo Srna i Ivan Perišić, no pomoći kao što znate od klečanja u Hrvata nikad nije bilo velike niti je ona bila Bog zna što. Hrvati, a to je poznata stvar, kleče samo pred rečenim Svevišnjim, pred ženom kad se sa utakmica pijani vrate, i pred svojim navijačima koje mole da se urazume. Jasno je Slaven vikao da smo ga i mi u Hrvatskoj čuli da prestanu jer smo u egalu sa velikom Italijom, ali baš to klečanje nije našima dobro palo, jer kako smo rekli pravi Hrvat ne kleči nikad osim u ta tri puta. Egalu. Dobro ste čuli, jer je unatoč toj silnoj potrebi naših navijača da se prekine utakmica Hrvatska u 72. minuti prekrasnim golom Marija Mandžukića izjednačila.
Imali smo ih tih zadnjih deset minuta, imali, ali imali smo jebiga i naše navijače koji nisu prestajali. Da je utakmicu vodio štajaznam, Pierluigi Collina, a ne taj hladni Howard Melton Webb koji je izgledao kao da se to njega ništa ne tiče, završilo bi sve to prekidom.
"Ako zbog jednog majmuna klečati moram, ja ću kleknuti"
Strašnu Italiju koju smo tu večer imali u konopcima razbit će jedino Španjolska i to u finalu, i mnogi se, a Slaven Bilić pita najviše, što bi bilo da Balotellija nije bilo i da naših navijača bilo nije, pa da smo ih dobili kako smo i morali, i da smo sa ta velika tri boda nastavili Euro? Mogli smo, ali eto nismo, možda baš zbog onog majmuna što je bacio bananu. Onog majmuna pred kojeg bi kleknuo Slaven Bilić. Ako zbog jednog majmuna klečati moram, ja ću kleknuti. Rekao je Slaven u vjeri kako kleknuti treba pred majmunima da ih naučiš neke stvari.
„Postoje glupani koji sve pokvare. Ako ja trebam kleknut pred njih, evo sad ću otić i kleknut!“
U isto to vrijeme, po američkom vremenskom računanju vremena, dok je Slaven Bilić klečao pred navijačima Hrvatske, Alex Smith quaterback San Francisco 49ersa je slimio ključnu kost. U igru je prvi put, ispraćen tisućama na tribinama i mojoj malenkosti koja je gledala utakmicu u Poznanu i onu u Friscu, na teren istrčao čupavi mladac sa brojem 7. na prsima. Taj će čupavac te godine moje Ninerse odvesti ravno do Superbowla kojeg vidjeli nisu od daleke 1994-te, pomesti usput diviziju NFC kao da u njoj igraju Yetsi i Giantsi, te promijeniti taj sport do neprepoznatljivosti.
Colin Rand Kaepernick bio je tada ono što je sada Patrick Mahomes i sam Patrick kazat će vam kako je gledajući Kaepernica učio football. Kaepernick je za one koji ne znaju, u poprilično dosadan život quaterbacka ubacio jedan novi element. Run igru, tj. trčanje sa loptom kao da si receiver, a ne bože mi prosti – vođa navale.
„Postoje glupani koji sve pokvare. Ako ja trebam kleknut pred njih, evo sad ću otić i kleknut!“
Kleknuo je zbog najvećeg glupana - Donalda Trumpa
I kleknuo je Colin Rand Kaepernick pred preneraženim stadionom San Francisco 49ersa, preneraženim predsjednikom Donaldom Trumpom, još preneraženijom nacijom, i mojom malenkosti kojem su kokice ispale iz ruke. Početak je regularne sezone National Football League ( NFL) i svira svetinja nad svetinjama pred desecima tisuća ljudi na stadionu u San Franciscu. Amerikanci slično kao i Hrvati, a shvatili ste već, od svetinja nemaju svetije nego kad im ruka klizne prema srcu, a oči se uispune suzama. Pogađate, to se događa samo i isključivo kada svira Lijepa naša ili National anthem. Nitko nikada u povijesti nije kleknuo dok je svirala himna. Nikad. I da meteor pogodi taj nesretni stadion pola bi ga ostalo stajati na nogama sa rukom na srcu. A Colin Kaepernick se usudio vjerovati mi nećete – kleknuti. Jer postoje glupani koji sve pokvare, a Colin je kleknuo zbog glupana kojeg je smatrao za najvećeg od svih glupana. Glavom i bradom predsjednika USA, Donalda Trumpa.
Colinu javnost nikada oprostiti neće to klečanje pred svetinjom nad svetinjama, Colina će u toj godini razapinjati kao Isusa Krista, i Colinu će u zenitu njegove karijere veliki NFL uručiti izvanredan otkaz. Pokušavao se Colin istina domoći kluba koji bi ga angažirao, a mi smo klečali pred svojim televizorima vjerujući kao ta nesretna Amerika mora pameti imati jer Colin je njeno suho zlato. Čovjek koji je zauvijek promijenio sport za kojim je ta nacija zaluđena. Kao uostalom i nekolicina Hrvata. No to se naravno dogodilo nije. Donald Trump se osobno hvalio kako ga je iz NFL-a izbacio sam, a Colin se pravdao kako je kleknuo zbog predsjednika rasista, no pomoći nije bilo. Kao i Hrvatima koje će otrijezniti ona nesretna tri boda koja su trebali imati, a nisu, tako je i Ameriku otrijeznilo ubojstvo Georga Floyda.
Kaepernick će istina dobiti službeno ispriku od najveće lige svih liga, ali kao Hrvati nikada neće zaigrati u finalu protiv Španjolske tako i Colin nikada više profesionalne utakmice odigrati neće. Pokret „Black lives matter“ izaći će tek 2020, kada će Hrvatima, pardon, Amerikancima doći iz guzice u glavu zašto je Colin klečao, a Colin će u svojem projektu „Abolition For The People“ objasniti kako je on kleknuo zbog rasizma u sistemu koji se događao zbog jednog majmuna.
„Postoje glupani koji sve pokvare..."
I Slaven Bilić i Colin Kaepernick bili su kadri, i držali su da je vrijedno kleknuti zbog jednog majmuna. Jednog jedinog. Majmuna koji je hukajući sa tribine Mariu Balotelliu bacio bananu među noge, i majmuna koji je hukajući iz Bijele kuće bacio bananu pred čitav jedan narod. Ako trebam kleknut, kleknut ću. I kleknuli su. Obojica.
A eto naša slavna reprezentacija niti deset godina kasnije, nakon niza rasističkih zgoda i nezgoda od strane majmuna sa tribina to kadra nije. Da bi poantu ove priče shvatili trebate shvatiti zašto su kleknuli Slaven Bilić i Colin Kaepernick. I jedan i drugi nisu kleknuli što im je važno bilo da dobiju Italiju, ili New York Giantse. I jedan i drugi kleknuli su zbog majmuna s tribine.
Da majmun shvati.
I majmun naravno nije shvatio. Jer da jest, sutra bi na Wembleyu pred tribinama klečala naša izabrana vrsta. Zbog koga i zašto?
Zbog Slavena Bilića i Colina Kaepernika.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su isključivo osobni stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav redakcije RTL.hr-a