Željni ste avanture, želite katastrofalnu uslugu za nevjerojatno puno novca, baš vas briga za noćni provod i izvanpansionsku ponudu, a horde turista s kruzera s kojima se naguravate kroz vrata drevnog grada predstavljaju vam čisto zadovoljstvo... Vaše idealno mjesto za odmor je elitna hrvatska turistička destinacija. Dođite u Dubrovnik. Tako bi, nažalost, u nekom pomaknutom turističkom vodiču mogla u skoro vrijeme zvučati reklama za turističku ponudu bisera Jadrana.
Već od prije su poznate astronomske cijene kave, alkoholnih i bezalkoholnih pića te hrane, na koju se najčešće žale domaći turisti nakon povratka iz Dubrovnika. Rasprave na tu temu obično završe podjelom na dva suprotstavljena tabora. Jedni tvrde da boravak u Dubrovniku, koji je zbog svoje povijesti i očuvane sare gradske jezgre po mnogočemu jedinstven, mora biti i skup, jer su i ostale svjetske destinacije tog ranga samo za one s dubokim džepom. Drugi, pak, smatraju da su dubrovačke cijene pretjerane jer nisu u skladu s, u najboljem slučaju, prosječnom uslugom koju tamo možete dobiti.
I dok se za obje teorije mogu naći argumenti, za potpuni izostanak bilo kakve noćne zabave doista je teško naći neko suvislo objašnjenje. Nakon ponoći elitni turistički grad postaje spavaonica, te se očekuje da oni koji su platili kavu 20-ak kuna, pivo najmanje 30, a ručak i večeru pravo malo bogatstvo, odu spavati i ne smetaju domaćinima dok prikupljaju snagu za sutrašnji, novi pohod na njihove novčanike.
Gradske vlasti, ni aktualna Andre Vlahušića, kao ni ona prethodna Dubravke Šuice, niti u jednom trenutku nisu uspjele odgovoriti na dva ključna problema dubrovačke turističke ponude, kao ni na onaj treći, koji je u ponedjeljak kulminirao i završio na stranicama crne kronike. U Dubrovniku, naime, godinama vlada potpuni nered i tihi rat među lokalnim taksistima. Upućeni tvrde da je prava lutrija uopće ući u krug onih koji imaju dozvolu za obavljanje taksi-službe, no ne zbog strogih testova i visokih kriterija koji su propisani za tu vrstu usluge na jugu Hrvatske, nego zbog činjenice da je zdrava tržišna utakmica u taksi-prijevozu, navodno, gotovo onemogućena. U takvim uvjetima nasilni pojedinci nalaze vrlo plodno tlo za iskazivanje svoje moći, a nije rijetkost ni da se pređu granice dobrog ukusa i zakona.
Jedna liječnica koja je nevino pozvala taksi, kako bi od hotela došla do zračne luke, imala je prilike na vlastitoj koži iskusiti što znači kad si bahati taksist umisli da je Mad Max i uzme 'pravdu' u svoje ruke. Zaključio je, naime, da mu je kolega ukrao klijenticu, pa mu nije bilo teško dati se u pravu filmsku potjeru po zavojitim dubrovačkim cestama. Kad je sustigao 'zločinca', sve je začinio zabijanjem u njegov automobil, pri čemu je prestravljena putnica udarila glavom u vjetrobransko staklo i s godišnjeg odmora, umjesto lijepih uspomena, ponijela psihičku traumu i glavobolju. O nemilom incidentu gradonačelnik Dubrovnika još nije rekao ni riječ. Nije mu valjda jasno da o ljubaznosti i profesionalnosti taksista uvelike ovisi dojam koji posjetitelji Dubrovnika imaju o ljudima i gradu. Nije mu palo na pamet reagirati najavom o promjeni pravila kojima se u tom gradu regulira poslovanje taksista ili uputiti javnu ispriku u ime grada oštećenoj putnici.
Taksisti izvan kontrole tako su se pridružili ugostiteljima izvan kontrole, čiji su se vrli predstavnici prošlog ljeta šakama obračunali sa slavnim češkim redateljem Jiřijem Menzelom. On je, podsjetimo, napadnut dok je snimao dokumentarni film o Hrvatskoj. Na Stradunu je nesmotreno zaklonio reklamu ugostitelja iz jedne od uličica. Najprije ga je zbog toga napalo osoblje restorana, a potom je sin vlasnika restorana s verbalnog obračuna prešao na fizički i udario Menzela.
Nismo imali prilike čuti da je gradonačelnik na sastanak pozvao predstavnike taksista, ugostitelja, turističkih vodiča, brodskih prijevoznika ili hotelijera te pokušao s njima dogovoriti kako zajedno mogu poboljšati razinu usluge u gradu u kojem za pozamašnu svotu turisti opravdano očekuju vrhunski doživljaj i zabavu. To su valjda tričarije kojima se prezauzeti Vlahušić ne namjerava brinuti. On radije istupa o situacijama na koje ne može utjecati, primjerice oblaku vulkanskog pepela. On će, izračunao je brzinski, dubrovačkom turizmu donijeti 10 milijuna kuna gubitaka. Indirektne gubitke i propuštenu zaradu koju Dubrovnik ima na godišnjoj razini, zbog svih propusta i incidenata koje domaćini priušte gostima, sigurno je teže izračunati, ali ona vjerojatno višestruko premašuje gubitak koji je Dubrovniku priuštila erupcija islandskog vulkana.
Predsezona je u punom jeku i krajnji je čas da Dubrovčani porade na problemima koji im ruše ugled. Biser Jadrana u protivnom bi u vrlo skoro vrijeme mogao postati dio tipične hrvatske priče o propuštenim prilikama, a veći pad dubrovačkog turizma značio bi i golem udarac na ukupni hrvatski turizam, koji nam je jedina slamka spasa za preživljavanje ove krizne godine.
