Mandat - označava u svezi demokratskog političkog poredka funkciju ili ovlasti koju glasovanjem biračko tijelo dodjeljuje članu zakonodavnog tijela. Mandat dodjeljuje mandataru autoritet izborne jedinice za njegovo djelovanje u funkciji predstavnika izborne jedinice. Razdoblje između izbora često se naziva mandat i kada vlada traži ponovni izbor ponekad to naziva da želi "novi mandat". Postoje razne vrste mandata, kao što je primjerice imperativan mandat, slobodan mandat i dr.
Masovni mediji kao akteri izbora - prenose
poruke kandidata i političkih stranaka biračkom tijelu, ali i
samostalno utječe na oblikovanje javnog mnijenja i političke
volje tijekom izbornih kampanja te time suodređuje rezultate
glasovanja. Neke države dopuštaju političko reklamiranje izbornih
natjecatelja samo u privatnim, a neke i u privatnim i u javnim
medijima. Vrijeme koje im je na raspolaganju u javnim medijima
utvrđuje se na načelima jednakosti ili razmjernosti. Masovni
mediji su mediji široke potrošnje i širokog opsega, među njima i:
internet, dnevne novine, radio i televiziju.
Metode izbornog broja - postupci pretvaranja
glasova u mandate u razmjernim izborima kojima se broj mandata
svakoga izbornog aktera utvrđuje na temelju udjela izbornog broja
ili izborne kvote u ukupnom broju glasova što ih je dobio.
Najprije se utvrdi opća izbornakvota ili izborni broj, a potom se
broj glasova svake stranke dijeli tom kvotom. Količnik koji se
dobije tom matematičkom operacijom jest broj mandata što ih je
osvojila neka stranka. Metode izbornog broja međusobno se
razlikuju prema obrascu kojim se utvrđuje izborna kvota i,
sukladno tome, prema veličini kvote. Djeljenik u svim metodama
(ukupan broj danih glasova u izbornom okrugu) uvijek je stalan, a
mijenja se djelitelj (stvarni ili uvećani broj mandata koji se
dijele u izbornom okrugu). Kvote se, prema tome, izračunavaju
tako da se ukupni broj danih valjanih glasova (G) podijeli
stvarnim ili modificiranim ukupnim brojem mandata (M) što se
raspodjeljuju u izbornom okrugu. Prvi se postupak naziva
prirodnom kvotom ili jednostavnim izbornim brojem, a ostali
postupci modificiranim kvotama ili modificiranim izbornim
brojevima. Kako se metodama izbornog broja najčešće ne mogu
raspodijeliti svi raspoloživi mandati, preostali mandati dijele
se u drugom postupku raspodjele u kojemu se primjenjuju i druge
metode preračunavanja. Ako je posrijedi raspodjela mandata u
temeljnome izbornom okrugu, obično se uvode metode najmanjeg
ostatka, najvećeg ostatka ili najvećeg prosjeka. Raspodjeljuju li
se preostali mandati na višoj, regionalnoj ili nacionalnoj,
razini, primjenjuje se neka od metoda najvećeg broja kojom se
mogu podijeliti svi mandati.
Metode najvećeg broja - postupci pretvaranja
glasova u mandate u razmjernim izborima pomoću kojih se broj
mandata svakoga izbornog aktera utvrđuje tako što se ukupni broj
njegovih glasova podijeli određenim nizom djelitelja. Međusobno
se razlikuju upravo prema nizovima djelitelja. Zajedničko im je
svojstvo, a ujedno i velika zajednička prednost, što omogućuju
podjelu svih mandata u prvom postupku raspodjele. To svojstvo i
tehnička jednostavnost omogućili su njihovo širenje i uvođenje u
većinu razmjernih izbornih sustava bilo kao jedinih postupaka
raspodjele mandata, bilo kao postupaka što se primjenjuju uz
metode izbornog broja (koje ne jamče raspodjelu svih mandata) na
višim razinama ili u drugom postupku raspodjele. Ovisno o nizu
djelitelja, neke metode više pogoduju velikim, druge srednjim, a
treće malim strankama.
Metode pretvaranja glasova u mandate - postupci
pretvaranja glasova birača u razmjernim izborima u mandate.
Glasovi se pretvaraju u mandate na jednoj ili više razina
izbornog natjecanja, to jest u lokalnome, regionalnome i
nacionalnome izbornom okrugu, te u jednome ili više postupaka.
Podjela mandata na više razina može biti motivirana trima
razlozima: (1) na razini višoj od temeljnoga ili primarnoga
izbornog okruga raspodjeljuju se mandati što su ostali
neraspodijeljeni zbog primjene neke od metoda izbornog broja oje
ne jamče raspodjelu svih mandata u prvom postupku. Pritom broj
mandata koji se raspodjeljuju na višoj regionalnoj ili
nacionalnoj razini nije zakonski predodređen nego ovisi o
strukturi i ishodu izbornog natjecanja u svakome izbornom okrugu;
(2) na višoj se razini raspodjeljuje zakonski utvrđen broj
mandata kako bi se ublažio stupanj nerazmjernosti u odnosu između
glasova i mandata što je nastao na razini temeljnoga izbornog
okruga; (3) na višoj razini raspodjeljuje se zakonski propisan
broj mandata nacionalnim listama prema posebnim, zakonski
propisanim kriterijima. Više postupaka raspodjele mandata
potrebno je, dakle, ako je izbornim zakonom propisano da se
mandati raspodjeljuju na više razina ili ako se na jednoj razini
ne mogu podijeliti svi mandati u prvom postupku. Podjelom mandata
na više razina nastoje se pojačati ili ublažiti učinci podjele na
nižoj razini: pojačati (npr. pomoću kompenzacijskih mandata) ili
smanjiti stupanj razmjernosti izbora (npr. ograničenjem prava
sudjelovanja političkih stranaka i izbornih koalicija u
postupcima raspodjele na višim razinama pomoću zakonskih pragova
u obliku postotka glasova ili broja izravnih mandata koje je
potrebno osvojiti u postupku raspodjele na nižim razinama).
Metode preračunavanja glasova u mandate dijele se na metode
izbornog broja i metode najvećeg broja.
