Govoreći o tome kako ljudi u Hrvatskoj sve češće uzimaju pravdu u svoje ruke, ugledni zagrebački psihijatar Milan Košuta, koji je psihoterapiju svojedobno usavršavao u Beču, rekao je za Slobodnu Dalmaciju da su loši zakoni te oni koji ih donose i provode primaran problem naših aktualnih psihoza.
"U zadnjih 30 godina nijedan naš predsjednik, nijedan premijer i nijedan saziv Sabora nije uspio inicirati, a kamoli uspostaviti, provedbu zakona koji osiguravaju elementarnu zaštitu slabijega i uspostavu nekakve pristojne društvene pravde. Apsolutne pravde nema, to svi znamo, no tolika neravnoteža između povlaštenih i frustriranih sigurno vodi cijelu zemlju u opću nesigurnost. Pa čak i one koji su uvjereni da su nedodirljivi. Kad predugo tlače samo jači, nekad za silom posegnu i slabiji", tvrdi Košuta.
Košuta smatra da je osjećaj pravde iznimno bitan za psihičko zdravlje, rekavši da nas očigledna nepravda sve pretvara u budale. "Kod nas je nekažnjavanje i neispravljanje nepravdi postalo opće mjesto. Zakoni tome najčešće ne služe. Kad ih je baš nemoguće izbjeći, onda imamo i slučajeve da neki usprkos pravomoćnim presudama ne idu u zatvor, dok je drugima za to dovoljan i neplaćen račun. Ljudi pucaju u tom vidnom raskolu, pa i do jučer mirni građani najednom postaju kriminalci. Počinju vlastoručno dijeliti svoju, privatnu, pravdu", dodaje.
'I virus je inteligentniji od nas'
Košuta je uvjeren da su društvene mreže odraz "svjetske iščašenosti i izopačenosti" te da su legalizirale mržnju i "fuzionirale najniže ljudske strasti, okupile su razne devijacije na hrpu da se oni koji promoviraju zlo čine sebi brojnijima i jačima". Iako smatra da je hrvatsko društvo još od rata potenciralo polarizaciju, ističe da je ogroman broj naših ljudi sposobnih za empatiju, pa čak i za potpuno nesebično žrtvovanje za drugoga, o čemu svjedoči događanja nakon nedavnog potresa na Baniji.
"Pohlepa je rak, i to najmaligniji i najgori mogući. To je zlo od kojega sve počinje. Pametan je i zdrav u glavi onaj kojemu je malo dosta, koji živi u ovome danu, koji je umjeren u svemu, koji se ne žali, koji ne zavidi. I koji ne zagađuje ovu jadnu Zemlju više nego što mu treba da opstane, te kojemu je barem žao kad ubije i životinju da bi sebe prehranio. Jedina smo bića na zemlji koja uništavaju svog domaćina - prirodu. Čak je i ovaj virus inteligentniji od nas. Pohlepa je bolest kojoj nema kraja, ako joj nekakvim civilizacijskim ili društvenim dogovorom ne stanemo na put", upozorava Košuta.
Osjećaj krivnje
Na pitanje iz čega još izviru naša opća tjeskoba i depresija, Košuta kaže da je od Sigmunda Freuda poznato da su osjećaj krivnje i depresija jako usko povezani. "U raljama osjećaja krivnje čovjek postaje kronično nezadovoljan, iz dana u dan gubi samopoštovanje, povlači se od svijeta te zatvara u sebe. Osjećaj krivnje nameće se u obitelji, vezi, tvrtki, ali i u naciji i državi s namjerom da se čovjeka drži pod kontrolom.
To je naročito potencirano u ovoj krizi: sam si kriv ako si bez posla i propao ti biznis, precijenio si vlastito značenje, zinuo si više nego možeš progutati. Poruke da nismo dobri stalno dolaze i iz nacionalnih stožera, lokalnih stožera, svjetske zdravstvene organizacije... Svi stalno govore da je loše, stalno se ljudima na nos nabija da se ne ponašaju dobro, makar nitko pouzdano baš ne zna kako bi zapravo trebalo. Sve dok takav koncept 'držat ću ljude pod kontrolom, pa ću uspjeti napraviti što sam zamislio' ne zamijeni neki novi, u kojemu će se poštovati autentičnost svake osobe i njezinih potreba, imat ćemo oko sebe čvrst okvir za daljnje frustracije. I njihove eksplozije", rekao je Košuta.
