Tijekom mirnih uskršnjih blagdana hrvatsku je javnost “zabavljala” priča o pismu koje su generali poslali predsjedniku republike Zoranu Milanoviću.
U pismu generali traže pomilovanje Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, bivših obavještajaca jugoslavenske tajne policije UDBA-e. Pismo su potpisali generali Ante Gotovina, Ivan Čermak, Pavao Miljavac, Ljubo Ćesić Rojs, Marinko Krešić i Davor Domazet Lošo.
Perković i Mustač su na sudu u Münchenu 2016. godine proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića koje se dogodilo 28. srpnja 1983. Godine. Zahtjev za njihovo izručenje Njemačkoj stigao je u trenutku kada je Hrvatska ulazila u EU čime je preuzela obavezu izvršenja europskog uhidbenog naloga.
Sabor je tada izglasao novi prijedlog Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU, te je time propisao da će se europski uhidbeni nalog primjenjivati na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002., čime je onemogućeno Perkovićevo izručenje zbog čega je i sam zakon nazvan lex Perković.
Sudovi su na kraju ipak izručili Perkovića i Mustača Njemačkoj, a sve se to događalo u periodu kada je Milanović bio premijer.
‘Sanacija nepravednih posljedica’
Danas, osam godina nakon presude, generali mole Milanovića da "sanira nepravedne posljedice za njihove suborce”’ Perkovića i Mustača u okviru zakonskih i ustavnih ovlasti predsjednika države.
Generali u pismu kritiziraju Vrhovni sud Republike Hrvatske i njegovu odluku o postupku izručenja koja je donesena, kako stoji, usprkos zakonske nemogućnosti izručenja zbog nastupjele zastare kaznenog progona.
Dotakli su se i postupka Županijskog suda u Zagrebu oko usklađivanja presude njemačkog suda i tvrde da je taj sud nije ispravno i u potpunosti primijenio naš Kazneni zakon koji "nalaže korištenje kazne koja je bila propisana u vrijeme izvršenja djela (1983.) ili kasnije kazne, ako je ona bila povoljnija za okrivljenike”.
U pismu dodaju da su Perković i Mustač suđeni u Hrvatskoj, maksimalna kazna zatvora mogla bi biti 15 godina, a ne 30 godina za Perkovića i 40 godina za Mustača. Kako u Hrvatskoj nema doživotne zatvorske kazne, to ih dovodi u gori položaj nego u Njemačkoj gdje bi najvjerojatnije već bili na slobodi.
‘Pijanice se sada javljaju’
Da iza svega što stoji u pismu stoji rekao nam je i sam general Ljubo Ćesić Rojs. “Dao sam potpis i nema povlačenja”, rekao je.
“Tekst pisma sam pročitao i potpisao. Nitko me nije nagovarao, stojim kod svog potpisa i ne zanima me što će tko reći”, dodaje Ćesić Rojs.
Na pitanje boji li se da će ga sada dio javnosti proglasiti izdajnikom odgovara u svom stilu. “Neka me proglase, što me briga. A tko će me proglasiti izdajnikom? Pijanice koje se sada javljaju, a uzimali su ljudima novce, ili kao što je ova Krišto (nezavisna saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto nap.a.) koja stalno osniva stranke i udruge pa traži političke poene. Takvi me ne zanimaju”, rekao je.
“Sve smo ih mi razotkrili. Njihova prozivanja nam daju još više snagu da ostajemo pri svome. Bili smo svoji u ratu, a i sada smo i ostajemo čvrsti. Ne zanima me što komentiraju ti neki kvazi-ustaše. Neka kažu gdje su njihovi bili, a gdje su moji. Moji su svi bili u ustašama, a njihovi u partizanima”, dodaje nam Ćesić Rojs.
Nema povlačenja
Ipak, nisu svi generali složni i čvrsti u svom stavu. Naime, Marinko Krešić donio je odluku o povlačenju potpisa jer, kako je naveo, ne želi biti razlog podjela ili političkog sukobljavanja. Potpis je povukao i Krešimir Ćosić, no nije naveo razloge.
“Ja se ne sramim niti svojih korijena, niti potpisa. Stavio sam potpis kao normalan čovjek, a ne kao kakav maloum da me netko nagovorio. Pročitao sam tekst i u njemu piše sve i ne odustajem od potpisa, a što će netko komentirati zaboli me glava. Kao što me ni ne zanima hoće li me netko proglasiti izdajnikom”, rekao je Ćesić Rojs.
Dodao je da se u HDZ uključio 1989. godine na poziv Titina i partizanskog generala Franje Tuđmana. “Kasnije su mnogi dolazili, a sada im je krivo što nisu tada bili. Prepoznao sam tada da sam na pravoj strani. Ostao sam vjeran i ostat ću do groba. Ako je to bila volja Tuđmana i Gojka Šuška tko sam ja da kažem da meni nešto smeta”, rekao je.
“Moj potpis je tamo, ja sam ga potpisao, pročitao tekst, nitko me nagovarao nije i ostajem pri njemu”, zaključuje Ćesić Rojs.
Iza svog potpisa stoji i general Davor Domazet Lošo. “Potpisom je sve rečeno”, kratko nam je odgovorio. Na pitanje o potencijalnom povlačenju potpisa ponovio je kako je njime sve rečeno što znači da se slaže sa svime što u njemu stoji.
