Početkom studenog 2019. na adresu ministra vanjskih poslova, Gordana Grlića Radmana stiglo je neuobičajeno pismo, iz daleke Australije. Po prvi puta od hrvatskog osamostaljenja dogodila se, zapravo, neobična i kompleksna akcija. U prvom dopisu ministru su se obratili čelni ljudi Hrvatskog vjesnika, publikacije koja odigrava značajnu ulogu u informiranju Hrvata u Australiji, a priloženo je čak 22 pisma podrške hrvatskih klubova i organizacija koje predstavljaju desetke tisuća Hrvata u Viktoriji i Južnoj Australiji. Bila su to pisma podrške Miroslavu Miletiću, konzulu II reda u Melbourneu, kojem se završavao mandat. Iseljenici su zagovarali obnovu mandata. Impresivna i ozbiljna akcija.
Pismo je poslano i u ured premijera Plenkovića, i ured predsjednice Grabar Kitarović, dakle, svima onima koji su odgovorni za hrvatsku diplomaciju u svijetu. Nije se radilo ni o kakvoj anonimki, ili lijepim pismima nepoznatih ljudi. Dakle, bila je to akcija s potpisima desetaka poznatih i utjecajnih Hrvata u Australiji. I kako je prošla? Što je učinio ministar Grlić Radman? Ništa. Nije im niti zahvalio na dopisu, a kamoli išta prokomentira, ili – poduzeo, razmotrio njihove argumente.
„U proteklih 36 godina djelovanja Hrvatskog vjesnika nismo svjedočili takvoj odlučnosti i jedinstvu hrvatske zajednice“, piše između ostalog u pismu upućenom ministru. „Miroslav Miletić uistinu je utjelovljenje diplomacije i možda jedan od najpoštovanijih konzularnih dužnosnika kojeg smo ikada imali. Od svog dolaska gospodin Miletić je povezao i ujedinio zajednicu tamo gdje to mnogim njegovim prethodnicima nije uspjelo. Dobrodošao je u svakom hrvatskom klubu i organizaciji, što je samo po sebi rijetkost“, obrazlaže takvu dramatičnu pozitivnu podršku diplomatu Miletiću Ivan Čičak, istaknuti predstavnik hrvatskih iseljenika, koji je duže vrijeme radio i kao novinar na radiju i vodio program na hrvatskom jeziku.
Joseph Gene Petric, generalni konzul, i veleposlanica, Betty Pavelich-Sirois
Skandali u hrvatskim diplomatskim predstavništvima u Australiji
Hrvatska dijaspora u Australiji zapravo bilježi dugačku povijest neuspješnih, pa i problematičnih diplomatskih predstavnika. Iako je udaljena od Hrvatske 15 tisuća kilometara i dalje se održava vrlo visok broj iseljenika koji se deklariraju kao Hrvati, procjenjuje se – oko 180 tisuća. S obzirom na ekonomske pokazatelje, očigledno je da Hrvatska i Australija jedne drugoj nisu osobito važne, te se diplomatske predstavnike nikada niti nije opterećivalo osobitim očekivanjima u području gospodarske suradnje. No, iseljenici su imali očekivanja da će diplomatska predstavništva biti pravi most za povezivanje s Hrvatskom. I sami su obilno ulagali u „infrastrukturu“. Primjerice, upravo su iseljenici svojim novcem kupili ured Generalnog konzulata RH u Melbourneu, ali i kuću za stanovanje za konzula. Nakon nekog vremena kuća je prodana, novac je deponiran na račun konzulata i sada se troši za različite konzularne potrebe.
Drugim riječima, iseljenici u Australiji dobrano su se trudili da diplomatska predstavništva ne budu teret „matice“ zemlje. A što su dobivali zauzvrat? Prije godinu dana buknuo je skandal u Ministarstvu vanjskih poslova jer je jedan od diplomata prijavio DORH-u nezakonitosti koje su utvrđene, između ostalog, i u diplomatskih predstavništvima u Australiji, o čemu je pisao i Net.hr. Utvrđeno je, primjerice, da je gospođa Lorena Bertoša-Kušen godinama primala plaću u Generalnom konzulatu RH u Sydneyu iako je bila u stvarnosti raspoređena u Veleposlanstvu RH u Canberri, zajedno s mužem, Damirom Kušenom, koji je bio veleposlanik.
U publikacijama i glasilima iseljenih Hrvata, ali i na službenim stranicama veleposlanstva tako su se istodobno mogu naći podaci o supruzi veleposlanika, ali i o „hrvatskoj konzulici“ Bertoša-Kušen. Konzulica je, primjerice, objavljivala da ide na turneju po novozelandskoj obali, a putne naloge joj je potpisivao veleposlanik, ujedno i njezin suprug. Bila je to, dakako, nezakonita situacija. No, djelatnik koji je prijavio incident još je na službeničkom sudu, a diplomati Bertoša i Kušen plove i dalje u hrvatskim diplomatskih krugovima. No, njihova epizoda u Australiji nesumnjivo je jedan od od primjera koji je pokazivao da su mnogi diplomati doživljavali odlazak u Australiju kao odlazak na izlet, daleko od očiju, daleko od ikakve kontrole, osobito ako su dolazili kao prijatelji predsjednice ili premijera ili ministrice/ministra – i manje-više su se bavili organiziranjem svojih zadovoljstava a manje ozbiljnim radom sa zajednicom iseljenika.
Zgrada u kojoj je ured Generalnog konzultata (na 9 katu) u Melbourneu - ured kupili iseljenici svojim donacijama
Veleposlanica-prijateljica predsjednice koja nije platila preseljenje
Činjenica jest da i najnovija veleposlanica u Canberri, Betty Pavelich-Sirois, vuče za sobom skandal. Radi se o osobnoj prijateljici predsjednice u odlasku, Kolinde Grabar Kitarović, koja je iz kanadskog iseljeništva preseljena u Hrvatsku 2007., kada je Kolinda Grabar Kitarović bila ministrica vanjskih poslova – da bi bila savjetnica ministrice za međunarodnu promidžbu. Ministarstvo vanjskih poslova, otkrio je to Novi list, platilo je to preseljenje 12.580 kanadskih dolara, odnosno 61 tisuću kuna, no u MVP su tvrdili da se radi samo o pozajmici. 2014. novinari su opet raskrinkali da diplomatkinja Pavelich-Sirois, koja je tada već radila u predstavništvu NATO-a, još nije vratila pozajmicu.
Kakvim se rezultatima sada može podičiti u Australiji? Zadnje objave na službenoj Facebook stranici ambasade datiraju iz sredine studenog 2019. kada je održan Summit hrvatskih žena liderica. No, nema posebnih objava ili informacija o istupima same veleposlanice. Na web stranici Ambasade situacija je još tužnija: posljednja objava u rubrici „vijesti“ datira iz lipnja 2018. godine. Generalni konzul u Melbourneu je Joseph Gene Petric, hrvatski iseljenik iz SAD, Kalifornije, za kojeg se također među iseljenicima smatra da dolazi iz kruga poznanika predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Kolokvijalno ga se naziva „mali Trump“, jer nije krije otvorene simpatije prema predsjedniku Trumpu, ima istaknutu američku zastavu, ali i voli život na visokoj nozi – naravno, na račun poreznih obveznika RH i hrvatskih iseljenika.
S obzirom da nije bilo zadovoljan uređenjem stana koji mu je bio namijenjen, nakon dolaska u Melbourne, navodno je na račun poreznih obveznika odsjedao u hotelu gotovo pet mjeseci – jer je čekao da mu se sredi stan. Također neslužbeno, iz krugova iseljenika, saznaje se da je na mjesto jedne djelatnice konzulata konzul Petric već zaposlio i rođaku svoje supruge. Na žalost, na precizan upit Net.hr-a, Ministarstvo vanjskih poslova nije htjelo odgovoriti, razjasniti postupke aktualnog konzula.
Hrvatski iseljenici u Australiji
'Ako u Australiji pitate političara odgovor stigne za 24 sata'
Ministar Grlić Radman nije htio niti odgovoriti na upit Net.hr-a oko dopisa, apela iseljenika – da se razmotri ostanak diplomata za kojeg su čak 22 udruge tvrdile da je radio ozbiljno i kvalitetno surađivao s brojnim iseljeničkim udrugama. Među iseljenicima već se nagađa da se i to mjesto namijenilo nekom prijatelju ili rođaku. Ivan Čičak, u kratkom razgovoru za Net.hr, naglašava da su predstavnici iseljeničkih udruga, tražili i sastanak s veleposlanicom Betty Pavelic, da su htjeli čuti razloge zašto se Miroslavu Miletiću ne želi produžiti još jedan mandat, neovisno o sjajnim rezultatima i iznimnom profesionalizmu, no veleposlanica ih je odbila.
I on, i mnogi drugi australski iseljenici koji stoje iza inicijative podrške profesionalcu kakvog su dugo čekali, zapanjeni su i razočarani ignoriranjem koje su doživjeli. „Ako bilo koji građanin u Australiji, a kamoli tek udruga – pošalje pismo bilo kojem političaru, odgovor bi stigao u roku od 24 sata. Ovo što smo mi doživjeli je tužno. I pokazuje žalosne demokratske standarde.“, kaže Čičak. „Svašta smo doživjeli od hrvatskih političara. Uglavnom se dolaze slikati, drago im je vidjeti da su mnogi uspjeli, ali taj je uspjeh nastao na teškom radu. Očekujemo barem poštovanje.“, rezimira Čičak.
On se prisjeća i zadnjeg državničkog posjeta. Kolinda Grabar Kitarović je, kaže, patetično rekla „kako često razmišlja o hrvatskom iseljeništvu“. A kada joj se to isto iseljeništvo obratilo da razmotri ostanak jednog diplomatskog predstavnika koji je pokazao da razumije i poštuje iseljenike, nije niti odgovorila. Miroslav Miletić, diplomat za čiji su se ostanak založili iseljenici, u međuvremenu je povučen u Zagreb i čeka novi raspored. On nije bio dostupan za komentar, niti za ikakav razgovor s novinarima, a hrvatske udruge u Melbournu sa zanimanjem očekuju tko će biti novi kadar umjesto njega i ima li nade da ih Ministarstvo vanjskih poslova počinje uvažavati kao zajednicu koja zavređuje kvalitetne diplomatske predstavnike.
