Hrvati su ostali bez omiljenog hobija. Ono čemu se uvijek čude stranci, o čemu pišu kolumnisti, ono što nam je ugrađeno u DNA, ono zbog čega su kafići puni usred radnog dana i ponedjeljkom i srijedom, bez čega ne možemo nijedan jedini dan, sada ne možemo puna 23 ili još puno dulje, ako je u pravu Marin Medak koji kaže da bi kafići mogli ostati zatvoreni do kraja siječnja.
Nema kave u kafiću
U svakom slučaju, nema kave u kafiću, ni malog macchiata s hladnim, ni produljene s dva smeđa šećera ni velike s toplim, ničega više nema. Osim, u pekari, kiosku, i automatima, koji su ovih dana postali itekako traženi. Kava se, osim naravno doma, sada pije na klupi i u parku.
Tko hoće, nađe način. Na zidiću, klupici ili s nogu, na špici ili u prirodi, na zemlji i u zraku... kava je posvuda. Tu ljubav ne može ništa slomiti, čak ni pandemija.
''Mislim da nedostaje svima. Snalazimo se na svakakve načine'', prokomentirala je Ena Bogut iz Zagreba.
''Malo smo se prošetali, uzeli kavu na Cvjetnom, ima i fritula, pa eto, tko je gladan, tko je žedan ima svega u ovim glupim vremenima.
Barske sjedalice su prazne, konobari na prisilnom odmoru...ali aparati ne miruju. Kava se pije s prozorčića, kioska, benzinske ili pekare. Dakle, oni smiju prodavati kavu "to go", ali ne i kafići. Iznimke su oni koji zadovoljavaju posebne tehničke uvjete. Na kavu se u lock downu ide masovno i na kiosk, međutim nemaju je svi. Mi smo je na Trgu bana Jelačića pronašli tek iz trećeg pokušaja. Red je na Zrinjevcu, kavu ili kuhano vino i dašak Adventa Zagrepčani love na ovom prozorčiću.
''Malo je sve čudno, s obzirom na situaciju je čak i ok ispalo. Pa može se, ima više mjesta za uzet za van pa si sjednemo na klupicu'', kazala je Tereza iz Zagreba.
U sjeni klupica u lockdownu ostala je Tkalčićeva ulica, inače jedna od najpopularnijih i najposjećenijih ulica. Tkalčićeva ulica je neprepoznatljiva. U njoj se više ne jede, ne pije i ne prešetava. Duž cijele ulice su restorani i kafići koji su sada zatvoreni, pa nema ni onih dobrih starih kadrova ispijanja kave.
Od kave nisu odustali ni Dubrovčani. Imaju slične metode kao kontinentalci, samo drukčije okruženje - uz more.
''Dobro se snalazimo, nije nam drago što su zatvoreni, ali najčešće u trafici i pođemo učiniti đir po Stradunu i to je to'', rekao je Dragan Marić iz Dubrovnika.
''U kafiću je veći gušt, ali ja nemam problem ni s ovima. Dobre su'', smatra Nikola Daničić iz Dubrovnika.
Iako nema birtije ljubav Hrvata i kave je vječna...za dva tjedna ako Stožer popusti s mjerama zna se kamo će većina građana. Ekspresno na espresso.
