Iako 1200 liječnika koji rade i privatno mora povući odobrenje za privatni rad, ta vrsta njihovog angažmana neće prestati istog trenutka, tvrdi ministar zdravstva Drako Milinović, koji je najavio zabranu rada "na dvjema stolicama istovremeno".
"Prema Zakonu o radu, a ovisno o duljini radnog staža, svatko od njih može privatno raditi još dva ili tri mjeseca. A do 1. svibnja donijet ćemo precizne kriterije, kojih danas nema, o tome koji državni liječnik smije, a koji ne dobiti odobrenje za rad u privatnoj praksi izvan redovnog radnog vremena", pojasnio je ministar koji bi osobno bio najsretniji kada bi se u potpunosti odvojili rad u privatnom i državnom sektoru.
No, ako dopusti miješanje mora, kaže, urediti pravila kako se ne bi događalo kao sada da se radi u sivoj zoni.
"Smatram da šefovi odjela, klinika i ravnatelji ne bi smjeli raditi privatno jer oni moraju kontrolirati rad u bolnici. Također, odobrenje za privatni rad mora ovisiti i o tome je li, naprimjer, kirurg obavio dovoljan broj operacija u svojoj bolnici. Ili, ako su na radiologiji neke bolnice duge liste čekanja za, recimo, CT, zašto bi se tim liječnicima omogućilo da rade privatno? Pa neka prvo organiziraju rad u svojoj bolnici", obrazložio je Milinović za Večernji list. Prema njegovom mišljenju, sustav privatnog i državnog treba urediti tako da od njega imaju koristi i liječnici i pacijenti.
Iako dijeli ministrovo mišljenje da bi razdvojeni sustav bio najbolji, predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Hrvoje Minigo za to se neće založiti. Naime, smatra kako bi time bolnice, pak, izgubile stručnjake.
"Usto, i liječnicima treba omogućiti da privatnim pacijentima nešto dodatno zarade jer znamo kakve su plaće specijalista. Siguran sam da bi svaki liječnik svoje slobodno vrijeme radije proveo sa svojom obitelji nego u dodatnom poslu. Ali, nužna je stroga kontrola radi sprečavanja malverzacija. Liječnik ne smije u 12 sati napustiti svoje radno mjesto da bi otišao u privatnu praksu. Liste čekanja postoje, ali izravno upućivanje pacijenta na privatnu uslugu nije etično", kaže dr. Minigo.
I Andrija Hebrang se slaže se Milinovićem oko razdvajanja, no također je svjestan svega što bi ono donijelo.
"Sigurno je da će svaka korekcija izazvati nezadovoljstvo na nekoj strani ili u nekoj grupaciji liječnika i zato, zapravo, nema dobrog rješenja. Slažem se da miješanje privatnoga i državnog nije najbolje, a bilo bi idealno da svi privatnici imaju ugovor s HZZO-om, što nije moguće jer je preskupo. Država je u specijaliste uložila jako puno novca, ali je bijeg državnih liječnika u privatne ustanove prirodan. Ali, iznimno je važno da hitni slučajevi u bolnicu ulaze odmah, bez čekanja", kaže Hebrang.
Prema riječima dr. Miranda Mrsića, nijedan od dosadašnjih modela miješanja privatnoga i javnoga nije bio potpuno jasan.
"Da bismo došli do objektivnih kriterija o tome tko radi puno, dovoljno ili malo u bolnici ili koliki je broj usluga potreban hrvatskim građanima, nužna je prije svega akreditacija i kategorizacija bolnica. I potom se mogu utvrditi kriteriji tko ima pravo na privatnu praksu. Liste čekanja ne mogu biti kriterij. Istina je da je materijalni status liječnika nizak jer se puno novca troši na hladni pogon. Imamo previše bolnica koje su preskupe da bi se takvo stanje održalo", pojasnio je Mrsić za Večernjak.
Prethodni članak:
arti-201002090209006
