U njemu su se tiskale generacije i generacije radnika dok su se ranom zorom vozili na posao ali i generacije klinaca koji su se zorom vraćali s noćnih provoda. U njemu su se neki i zaljubljivali, neki bježali od kontrole i konduktera.
Gotovo svatko ima neku uspomenu iz tramvaja tipa TMK 101, popularne Treske, koja je bila u pogonu od 1951. Zagrepčani su mu se divili jer je tada bio pravo čudo tehnologije, gotovo bešumni, s automatskim vratima. Proizvodio ih je Đuro Đaković, koji ih davno više ne proizvodi kao ni mnogo toga drugog.
Ovaj konkretni primjerak završio je u muzeju Ferdinand Budicki, a sad može završiti i u vašem dvorištu. Da, dobro ste čuli, ova Treska je na prodaju i može biti i vaša, a ako živite blizu tramvajske pruge, s njom možete i na posao.
Treska, stojedinica...
Zagrebačke ulice bez njih su bile nezamislive. Treska, stojadin, bešumni, novi tramvaj, stojedinica... tako su ga zvale generacije. Bio je jurilica svoga vremena, postizao je brzinu od 60 kilometara na sat, a s kartom ili bez nje u njemu se vozilo 95 putnika. Legendarni tramvaji su zadnje vožnje odvezli 2008. Tada je na odmor otišao i garažni broj 152.
I evo ga danas, živ je i prodaje se. U njemu se posljednjih godina nitko ne šverca.
"Pregazilo ga vrijeme? Našu tresku, našeg Đuru zadesila je paučina. Fali pola dijelova? Fali nešto svjetla, fali nešto željeza, ali ima dušu i može uskrsnuti", rekao je Valentino Valjek, voditelj Muzeja automobila Ferdinand Budicki.
Pet godina je bio ispred muzeja Ferdinanda Budickog u čijem je vlasništvu. Za njega mjesta više nemaju jer se muzej preselio u Zaprešić.
"Po zimi smo ga grijali, po ljeti smo ga hladili i bio je baš jedna lijepa uspomena na ulasku u naš muzej. Već dvije ipol godine nismo u Zagrebu i ne možemo ovako velike gabarite držati to je 12 metara dugo, i tri metra široko. I s obzirom da tri godine propada ovdje odlučili smo ga prodati, iznajmiti. Osobno bi najviše volio da bude na nekom gradskom trgu", izjavio je Valjek.
Dok je jurio gradskim trgovima imao je dvije prikolice. Ulaz i izlaz je bio lakši nego na njegovim prethodnicima pa je nakon njegovog izuma skraćeno zadržavanje na tramvajskim stanicama.
Bio je tehnološko čudo
Proizveden je 1951, a u vožnji Zagrebom prvi puta smo ga vidjeli pet godina kasnije. bilo je to pravo tehnološko čudo, a ovaj tramvaj je bio Ferrari svoga vremena, a prije nego je otišao u mirovinu prevezao je milijune putnika.
Brzo su ga zavoljeli putnici, ali i vozači. 1964. za ZET-ov list jedan vozač je izjavio: "Voziti takva kola pravi je užitak. Ovdje se osjećam kao pilot nekog aviona. Samo ručke i komande"!
O popularnoj stojedinici, legendi i simbolu grada napisana je i knjiga. Njezini autori su ZET-ovavac Dražen Bijelić i arhitekt Željko Halambek.
"Onaj je imao kao prvo veći kapacitet, dizajn koji je bio suvremene u to vrijeme, imao je zračne kočnice, sigurnosne naprave protiv naleta na pješke. Neke tehničke sklope koji su do tada bili neviđeni u zagrebačkim električnim tramvajima", rekao je autor knjige "Tramvaj 101" Bijelić.
Đuro Đaković proizveo je njih 71. Većina je svoje vožnje završila u starom željezu, a preživjelo ih je samo šest.
"Dva su preuređena za potrebe servisa tramvaja i služe kao manervaska kola, jedan služi kao muzejska garnitura zeta, jedan je u privatnom muzeju u čakovcu, jedan je bio ispred tehničkog muzeja i završio je u spremištu i nema namjenu", izjavio je Bijelić.
Tramvaj garanžni broj 152 se prodaje. Da, brojni nisu vjerovali kada su vidjeli oglas "Prodaje se tramvaj". Cijena po dogovoru, okvirno osam tisuća eura.
"To je ono kao prodaješ prijatelja. Ljudima je čudno, nisu se s tim susretali. Jako je puno fora, jeli registrirani, jeli u voznom stanju radi li mehanika i kompresor", rekao je Veljak.
Nije registriran, nije u voznom stanju i s njim nećete daleko stići, ali za Zagrepčane ovaj tramvaj je više od tramvaja.
