"Ovdje je živjela Lea Deutsch, rođena 1927., internirana 1943. zatvor Savska cesta Zapadni kolodvor, umrla svibanj 1943. u transportu", glasi tekst na jednom od prvih "kamena spoticanja" u Zagrebu koji obilježava mjesto u Gundulićevoj 29 gdje je živjela djevojčica koju su nazivali čudom od djeteta slaveći njezin nevjerojatni talent, a onda joj prišili žutu zvijezdu na rukav kaputa.
Lea je bila wunderkind predratnog zagrebačkog teatra.
Plesala je, pjevala i glumila od pete godine na daskama zagrebačkog HNK unoseći radost u srca mnogih i van granica Hrvatske. Samo desetak godina kasnije, nakon što ju je uhitilo Ustaško redarstvo u Zagrebu, umrla je slaba srca, izmučenog difterijom, na drvenom podu stočnog vagona vlaka Državnih željeznica NDH na šestodnevnom putu bez vode i hrane iz Zagreba za Auschwitz.
Lea je bila Židovka.
Jedna od stravičnog niza tužnih priča jezivog holokausta, ona o "hrvatskoj Shirley Temple" koja je postala ''zagrebačka Anna Frank'', danas je dobila novo poglavlje. Ne, Lea Deutsch još uvijek nema ulicu ili trg u Zagrebu. No, danas je ispred kuće u Gundulićevoj u kojoj je živjela postavljen prvi zagrebački Stolpersteine - ''kamen spoticanja''.
Riječ je o umjetnički obrađenoj kamenoj kocki ugrađenoj u pločnik, a u Zagrebu će ih u sljedećim mjesecima biti još. Lea je, naime, jedna od tisuća i tisuća žrtava ustaškog režima koji je pod parolom ''Za dom spremni'' provodio teror u takozvanoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj.
''Osoba je zaboravljena onda kada je zaboravljeno njezino ime'', kaže Talmud, a citira ga GunterDemnig, njemački umjetnik koji je s berlinskim Novim udruženjem za slikarsku umjetnost pokrenuo projekt ''Kamen spoticanja'' ili izvorno na njemačkom jeziku Stolpersteine.
Njegova je ideja-vodilja, objašnjava, održati živim sjećanje na progone i uništenja Židova, Roma, političkih protivnika, homoseksualaca, Jehovinih svjedoka i žrtava eutanazije ... u doba nacionalsocijalizma, vratiti ih kućama iz kojih su ih nacisti i fašisti izgnali i pretvorili u obične, bezimene brojke, izbrisali sjećanja na njih.
Stoga Stolpersteine sam i ručno izrađuje, naime, s obzirom na to da su žrtve ubijane sistematski, gotovo industrijskom brzinom, nije želio da se ''kamene spoticanja'' izrađuje metodom koja bi mogla podsjetiti na to da su žrtve bile osobe bez identiteta.
Gunter Demnig (FB/STOLPERSTEINEvonGunterDemnig)
Demnig je u Kölnu još 1992. u sklopu inicijative kojom se komemorira žrtve holokausta postavio prvi Stolperstein, čije je ime osmislio i prije nego što je znao da će se njegova instalacija proširiti svijetom. Dosad ih je u Europi na ulice oko 700 gradova ugrađeno oko 75.000, a na svakome od njih piše ''Ovdje je živio/živjela'' i zatim ime žrtve i sudbina - najčešće je slučaj o deportaciji i ubojstvu. Da bi se moglo pročitati što piše, treba se sagnuti čime se prolaznik simbolično klanja žrtvi.
Iako Demnig obično sam postavlja svaki ''Kamen spoticanja'' zbog pandemije nije mogao doći u Zagreb, ali nada se da će to biti moguće iduće godine kako bi postavio sljedeću seriju Stolpersteina u 2021. godini.
Zagrebačko kamenje postavlja Centar za promicanje tolerancije i očuvanja sjećanja na holokaust u suradnji sa Židovskom vjerskom zajednicom Bet Israel iz Zagreba i zakladom Stiftung – Spuren, koju je umjetnik osnovao.
''Postavljanje ”kamena spoticanja” je komemorativni čin koji humanizira žrtvu povezujući je s njenom prošlošću, sudbinom, ali i s njenim domom u sadašnjem vremenu i prostoru'', istaknula je Nataša Popović, ravnateljica Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust.
Nataša Popović i Jasmina Domaš (Patrik Macek / PIXSELL)
U Hrvatskoj od 2013. postoji samo nekoliko ''Kamena spoticanja'' u Rijeci, a u Zagrebu će ih još 19 biti postavljeno od 1. listopada do 30. studenoga 2020. Nakon Lee Deutsch sljedeći će biti u Amruševoj 7 gdje je živio Lavoslav Šik, poznati zagrebački pravnik i poduzetnik čiji je život skončan u Jasenovcu, i potom u Amruševoj 8 gdje je živio Miroslav Šalom Freiberger, ondašnji zagrebački nadrabin, koji je spasio mnoge pripadnike i pripadnice svoje zajednice, a u Auschwitzu je ubijen odmah po iskrcavanju iz vlaka.
Za bolju i sretniju budućnost za sve ljude
''Uloga ”kamena spoticanja” za Leu Deutsch, ali i druge žrtve holokausta u našem gradu, ujedno je i poruka sadašnjim i budućim naraštajima o tome što se događa kada se čovjek sakrije iza ideologije nasilja i smrti izbjegavajući odgovornost za svoje postupke'', kazala je Jasminka Domaš, glasnogovornica Židovske vjerske zajednice Beth Israel.
''Lea Deutsch bila je višestruko talentirana mlada umjetnica'', podsjetila je i poručila: ''Postavljanjem ”kamena spoticanja” ispred zgrade u kojoj je živjela na simboličan način vraćamo je kući iz onog strašnog vagona smrti u kojem je umrla. I zato pored tog mjesta i pločice od mjedi na kojoj je ukratko ispisana njezina sudbina treba zastati barem na trenutak s pijetetom i pogledati u prošlost da bi znali i umjeli sagraditi bolju i sretniju budućnost za sve ljude''.
