Listopad je poznat po kestenima. Odnosno marunima na Kvarneru. Na jednoj od najstarijih domaćih gastro fešti nastaloj u slavu ploda koji su obožavali i Uskoci.
Kiša maruna zasula je Adrianovu livadu. Stabla stara i 400 godina. On je vlasnik šume - peta generacija.
Marun nije kesten, razlika je, kako kaže, velika.
"Najbolje je znat po okusu, onda će čovjek vidjet jel marun lovranski, naš je sladak, on ima tu slatkoću. Dok kesten ima u sebi pretince unutra i on je malo gorak", kaže vlasnik šume Adriano Gržević.
"Godina je bila dobra, što se tiče uroda je jako dobro, čak i previše, imali smo jedno deset – 15 dana bure, što nam je malo zakočilo, nije još pravo ni zrel, ali nadamo se do vikenda da će bit."
Vikendi su u listopadu ovdje pocrtani na kalendaru, 12. počinje Marunada. Tada će u Lovranu na fešti biti pripremani najbolji primjerci.
"Vole lovranski marun ljudi, znaju da je dobar, da se lijepo otvara i čisti. Bitno je da vatra nije prejaka i da se ne prepeče i užitak je zajamčen", kaže Cvetka Gržević iz Lignja.
"Pripremili smo jedno sezonsko jelo, tjestenina rađena od brašna od maruna lovranskog, s vrganjima i po vrhu ćemo staviti malo lovranskog maruna za poseban slatkasti okus. Gljive, pršut marun i domaći ravijoli", kaže Jelena Vidović.
U bajkovitom okruženju iznad Medveje čarolija mirisa i okusa. Obiteljska proizvodnja maruna.
"To je proizvod koji je othranio vjekovima ovaj kraj. Prije nego su nam došli kukuruz, krumpir i ostale stvari iz Amerike, mi smo se ustvari hranili marunom", kaže Ante Bistre.
Takvu priču treba znati iskoristiti. Obožavaju je turisti. Ovo je suvenir, ali i vrhunska delicija.
"Imamo dva specijaliteta od lovranskih maruna koji se mogu kupiti širom Hrvatske i Europe. Dobro nam prolaze i kao suveniri", dodaje Bistre.
Čitav spektar okusa, skriven ispod oštrih bodljika.
