Predloženo je uvođenje oznake minimalnog trajanja uređaja, koju je preporučio Europski gospodarski i socijalni odbor, a koja bi bila slična sadašnjoj oznaci za energetsku učinkovitost. Potrošač bi tako prilikom kupnje mogao barem otprilike znati koliko će njegov uređaj trajati.
Biljana Borzan je hrvatska zastupnica koja aktivno sudjeluje u raspravama na ovu temu.
Uređaje se ne isplati popravljati
U Odboru za unutrašnje tržište i zaštitu potrošača upravo je završila procedura podnošenja amandmana na Izvješće o duljem trajanju uređaja. Sama sam podnijela oko tridesetak amandmana želeći osigurati da uređaji na tržištu traju što dulje. Hrvatski građani mi često javljaju kako se proizvod pokvari čim mu istekne jamstvo, a kvar je nerijetko takav da se uređaj ne isplati popravljati. Zbog toga sam razloga tražila nekoliko ključnih promjena.
Prva je, dakle, ta oznaka minimalnog roka trajanja. Pokazalo se, naime, da su potrošači voljni platiti više za trajnost proizvoda. Primjerice, kako bi perilica za rublje trajala dvije godine dulje, spremni su izdvojiti 100 eura više. Isto tako, označenim bi se proizvodima prodaja povećala za 55 posto. Samo bi printerima porasla za 70 posto', rekla je Borzan.
Ona se angažirala i uvezi s dostupnosti rezervnih dijelova.
'Kad pukne ležaj na perilici, morate zamijeniti cijeli bubanj jer nema manjih rezervnih dijelova. Primjerice, u Njemačkoj se u jednoj godini broj radnji za popravak smanjio za 13 posto. Naglasila sam da rezervni dijelovi ne samo da moraju biti dostupni na tržištu u duljem razdoblju nego samo jamstvo, već im i cijene trebaju biti razumne.
Mobitele su počeli lijepiti
Treća značajna promjena za koju smatram da će olakšati život građanima je prijedlog zabrane neodvojive ugradnje vitalnih dijelova uređaja. Dokazano je i kako se mobiteli sve češće počinju sastavljati tako da ih lijepe, te ih je u slučaju popravka iznimno teško rastaviti bez da se dodatno oštete. Uz to, dizajn je postao potpuno iracionalan.
Prije se baterija na mobitelu mogla zamijeniti za trideset sekundi, a danas se ona ukopa duboko iza matične ploče, kako bi u slučaju jednostavnog kvara baterije korisnik bio prisiljen kupiti novi uređaj, ili pak dodatno oštetiti stari. Slično se radi i s laptopima, tabletima i drugim vrstama elektroničkih uređaja', napomenula je.
Podsjetila je i kako je programirano kvarenje uređaja dokazano i kroz istraživanje napravljeno u suradnji s europskim potrošačkim centrima. Ono je pokazalo da su perilice za rublje programirane na određeni broj okretaja, televizori na nekoliko tisuća radnih sati, a printeri na određen broj stranica i tako dalje.
Serviseri su također uočili trend bržeg kvarenja aparata.
Jeftiniji uređaji skloniji kvarovima
'Ne možete više ni očekivati da će vam hladnjak trajati 20 godina, koliko je, u prosjeku, trajao prijašnjim generacijama jer su uređaji danas znatno povoljniji. Perilicu rublja ili posuđa možete kupiti za 2000 kuna, televizori su još i jeftiniji... Postali su toliko dostupni da kupci idu na to da u svakoj sobi imaju po jedan TV aparat. Cijena, naravno, diktira i kvalitetu, a ono što sam ja primijetio jest da se uređaji danas rade od nekvalitetnijih materijala, tanjeg inoksa i slično.
Problem je, međutim, i što estetika danas ide nauštrb kvalitete – zahtjevi kupaca idu toliko daleko da neki žele imati LED svjetlo u hladnjaku! Treba znati i kako elektronika na aparatu, primjerice, moderne staklokeramičke ploče, uređaj čini podložnijim kvarenju', istaknuo je anonimni serviser s dugogodišnjim iskustvom za Slobodnu Dalmaciju.
'Problem je što su ti rezervni dijelovi toliko skupi, čime proizvođači, zapravo, prisiljavaju kupce da nabave novi uređaj. Primjera radi, obično plastično crijevo za usisavač jednog renomiranog proizvođača košta oko 300 kuna', dodao je.
Iz splitskog Savjetovališta za zaštitu potrošača napominju kako kupac ima slabu pravnu zaštitu u slučaju učestalih kvarova na uređajima.
'Ljudi se stalno žale'
'Stalno nam se ljudi žale, najviše na perilice rublja i televizore... Najveći su problem rezervni dijelovi. Prije neki dan nas je kontaktirala gospođa kojoj se, netom nakon isteka jamstva, pokvario televizor. Trgovac ju je uputio na proizvođača, no iz tvornice su poručili kako rezervnih dijelova za taj proizvod više nemaju.
Televizor je stranka platila 2500 kuna, što možda i nije mnogo za takav uređaj, ali vjerojatno bi se ista stvar dogodila i da je za televizor izdvojila 10.000 kuna. Sukladno iskustvima potrošača, smatram kako više nema smisla kupovati skupe uređaje jer jamstvo kvalitete može biti samo duljina jamstva', rekla je Iskra Maras, pravna savjetnica u splitskom Savjetovalištu.
Osobito skloni kvarenju su printeri i kovčezi, pokazala je studija Europskog socijalnog i gospodarskog odbora. Građani bi, navodno, mnogo više platili za kvalitetnije proizvode iz tih kategorija jer već u trenutku kupnje pretpostavljaju da će se uskoro pokvariti.
