To je dakle stvarni problem grada Zagreba, trule cijevi, trule zgrade, trule gradske tvrtke ali iz nekog razloga glavna tema su i dalje dvojica smijenjenih čelnika Zagrebačkog holdinga Nikola Vuković i Ante Samodol i njihov odnos sa Nadzornim odborom i čelnicima stranke Možemo.
Zašto je Nikola Vuković nakon smjene tražio sastanak sa Sandrom Benčić, što je na tom sastanku radio Dario Juričan, je li sastanak uopće tražio Vuković ili Benčić i kome je Juričan i zašto bio posrednik, kakva se kava pila, nevjerojatna količina nebitnih pitanja i tema koje po medijima uspješno vrti smijenjeni dvojac dok grad evo doslovce puca po šavovima svojih cijevi.
Ali, ako po toj temi postoji ijedno relevantno pitanje za gradonačelnika Tomislava Tomaševića onda je to pitanje tko mu je uopće predložio da imenuje Vukovića i Samodola a i gradonačelnik bi sam sebe mogao zapitati, kad već nema nitko drugi da ga pita, kako to da su ostala trojica članova uprave koji su izabrani preko javnog natječaja, sa svojih menadžerskih plaća od 40-50.000 kuna u velikim privatnim korporacijama, pristali doći na menadžersku crkavicu u zagrebačkom Holdingu od 15 - 20 tisuća kuna.
Ili su entuzijastični aktivisti koji su u ime javnog dobra pristali na dvostruko manju plaću ili su njihove bivše tvrtke jedva dočekale da ih se riješe.
Odgovor na to pitanje doći će opet sam od sebe, u idućih nekoliko mjeseci kad vidimo hoće li u Holdingu biti više reda ili novog nereda.
U međuvremenu i grad i Holding nalaze se pod pritiskom tvrtki koje prijete ovrhom zbog odvoza smeća, ali usprkos jučerašnjim najavama i spektakularnim priopćenjima, ovrhe zanimljivo još nisu stigle. Možda zato što je za razliku od Vukovića i Samodola nova uprava počela komunicirati s vjerovnicima.
