Prema europskom građanstvu je projekt Hrvatskog pravnog centra koji provodi s partnerom Adriatic Mediom d.o.o te pridruženim partnerima – lokalnim radijskim stanicama. Projekt financira Europska komisija (koja ne odgovara za sadržaj emisija i članaka).
Podsjetimo nevladine udruge Potrošač i Franak odnijele su pobjedu što je razveselilo brojne građane kroji otplaćuju kredite u tzv. švicarcima. Suđenje je počelo u ožujku, kada je sudac ustvrdio da je valutna klauzula dopuštena, ali da bi njena primjena trebala biti iznimka, a ne pravilo te da se postavlja pitanje opravdanosti uvođenja tog instrumenta u vrijeme dok je kuna bila stabilnija od franka i eura. Presuda je izrečena 4. srpnja. Postane li pravomoćna, poslovne banke će morati preračunati glavnicu u kune po tečaju na dan sklapanja kredita uz fiksnu kamatnu stopu, a povrat novca korisnici kredita mogu potraživati u posebnim pojedinačnim postupcima.
Odvjetnica koja zastupa udruge Franak i Potrošač u kolektivnoj tužbi protiv osam hrvatskih banaka Nicole Kwiatkovski pojašnjava kako se kolektivna tužba podnosi radi zaštite kolektivnog interesa neodređenog broja građana ili, u konkretnom slučaju, potrošača. Kao tužitelj se tada ne nalazi pojedini potrošač imenom i prezimenom.
Zakon o zaštiti potrošača sadrži odredbu prema kojoj vlada određuje tko sve smije kolektivno tužiti radi zaštite potrošača, a to su Savez udruga Potrošač, Pravobraniteljica za djecu i neka ministarstva. Za podizanje kolektivne tužbe, pojašnjava odvjetnica, formalno se traži da je ta pravna osoba registrirana i da zaštita potrošača spada u njezinu djelatnost. Zbog toga je i Savez udruga Potrošač formalno bio tužitelj u ime Udruge Franak.
Od 1. srpnja prema Zakonu o parničnom postupku
Ta je tužba, podsjetimo, podignuta prije 1. srpnja ove godine, dana ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Tada smo postali europski građani.
Ulaskom u EU na snagu su stupile odredbe Zakona o parničnom postupku pa i odredbe o kolektivnoj zaštiti gdje se takva zaštita proširuje i na druga područja. Odvjetnica Kwiatkovski ističe kako se više ne radi samo o zaštiti interesa potrošača nego i o kolektivnoj zaštiti interesa i drugih skupina, primjerice manjinskih zajednica, ali i drugih, socijalnih ili ekonomskih skupina te zbog zaštite okoliša.
Kolektivno utuženje
"Sada se može kolektivno tužiti i zbog drugih interesa koji se odnose na neki veći kolektiv. Ali opet se odredbe Zakona o parničnom postupku primjenjuju ukoliko je po posebnom zakonu dopušteno utuženje. Posebnim zakonom mora biti dopušteno kolektivno utuženje za zaštitu nekog određenog interesa."
Tako primjerice Zakon o zabrani diskriminacije predviđa kolektivnu zaštitu od diskriminacije.
Po spomenutom modelu, ističe naša sugovornica, moguće je tužiti i davatelje telekomunikacijskih usluga, ukoliko potrošači smatraju da im je pojedina tvrtka ugrozila njihova potrošačka prava. Na isti se način mogu tužiti i zagađivači okoliša.
U pravilu, ističe odvjetnica Kwiatkovski, Europska unija potiče institut kolektivnog utuženje jer se njime štiti interes većeg broja ljudi, a istovremeno rasterećuje sudstvo od mnogih pojedinačnih istovrsnih tužbi. Smatra se, dodaje, kako se njime unapređuje demokratski sustav.
Tužba u 'slučaju švicarci' jedna od rijetkih u EU
"Takve tužbe su ipak u EU rijetke. Naša u tzv. 'slučaju švicarci' nije jedina, ali je jedna od rijetkih.“
U pravilu kolektivna tužba ne predviđa neki zahtjev za isplatom odštete jer se, pojašnjava odvjetnica Kwiatkovski, odnosi na neodređen broj građana te se ona ne može odrediti u nekom apsolutnom iznosu. Međutim, nekakav vid odštete stvar je pojedinačnih parnica koje mogu uslijediti nakon presude u slučaju kolektivne tužbe.
"Ako sud donese pozitivnu odluku i utvrdi da su kršena prava, on može donijeti zabranu daljnjeg takvog kršenja. Ako ima mjesta odšteti u materijalnom smislu ili nekom obliku restitucije, svaki građanin koji smatra da mu je određeno pravo povrijeđeno i da ima počinjenu štetu, onda može tražiti odštetu ili u mirenju ili u novom sudskom postupku."
