U nedjelju se održavaju sedmi po redu predsjednički izbori. U utrci je jedanaestero kandidata, a "braniteljica" mandata je kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović. Uz pomoć političkih analitičara Žarka Puhovskog i Ivice Relkovića te komunikacijskog stručnjaka Jerka Trogrlića, do početka izborne šutnje u ponoć 21. prosinca objavit ćemo analize kampanja, programa i izbornih izgleda četvero kandidata koji su proteklih mjeseci najbolje kotirali u anketama: Kolinde Grabar Kitarović, Zorana Milanovića, Miroslava Škore i Mislava Kolakušića. Predizborne analize započinjemo s nezavisnim predsjedničkim kandidatom Mislavom Kolakušićem.
Želi drastično veće ovlasti predsjednika Republike
Taj bivši sudac Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u politiku je ušao na valu protestne i antisistemske politike, koju je u svom slučaju ponudio kao "antikorupcijsku", predstavljajući se kao kandidat s jasnim i jednostavnim porukama te, u ovdašnjim okolnostima, nekim vrlo radikalnim prijedlozima rješavanja problema. Ulaskom u politički ring Kolakušić je svoje ambicije zacrtao visoko. Želi doći na vlast u tri koraka kroz tri različita ciklusa: izbore za Europski parlament, predsjedničke te parlamentarne izbore.
Prvi korak uspješno je izveo u svibnju ove godine osvojivši mandat na izborima za Europski parlament sa 7,89 posto dobivenih glasova. Drugi korak u samozadanom trokoraku Kolakušić će pokušati izvesti na nedjeljnim predsjedničkim izborima. No, njegov konačni cilj je premijerska pozicija na kojoj bi, kako je najavio, u jednoj osobi (tj. sebi) objedinio funkcije premijera, ministra pravosuđa i ministra policije, tvrdeći da je bez toga nemoguće provesti promjene, odnosno da "ne mora nekom potrčku objašnjavati što da napravi", kako je sam to sažeo.
Kolakušićev program za predsjedničke izbore svodi se na centralizaciju moći kroz ustavne promjene kojima bi značajno bile proširene ovlasti i osnažena funkcija predsjednika Republike. Prema njegovoj zamisli - spram koje su skeptični mnogi pravni i politički stručnjaci - predsjednik države treba imati ovlasti imenovanja predsjednika i članova Vlade, ravnatelja državne antikorupcijske i porezne agencije, raspisivanja referenduma i predlaganja zakona, sazivanja sjednica Vlade te imenovanja troje sudaca Ustavnog suda te predsjednika Vrhovnog suda.
Od uspjeha na europskim izborima naovamo, Kolakušić je u anketama rastao i padao. U lipnju je njegova Nezavisna lista po jednim anketama bila treća, iza HDZ-a i SDP-a s 11 posto podrške (Crobarometar) odnosno 13 posto (CRO Demoskop). No u rujnu, kada se zahuktala pretkampanja, pao je na 9,3 posto, da bi u listopadu dodatno izgubio podršku pavši na 6,4 posto (CRO Demoskop) odnosno 5,1 posto (Crobarometar), a prema posljednjim anketama je na 8,2 posto i četvrti od jedanaestero kandidata.
'Za drugi krug treba puno više od kampanje online'
Kolakušićeva specifičnost je što vodi svojevrsnu "kampanju bez kampanje" i gotovo je nevidljiv u glavnostrujaškim medijima. S potencijalnim biračima gotovo isključivo komunicira putem društvenih mreža, a za kampanju je, tvrdi, potrošio samo 12 kuna. Komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić, direktor agencije za odnose s javnošću VAJT iz Splita, kaže kako se Kolakušić i na izborima za Europski parlament, a i sada na predsjedničkim izborima, oslanjao isključivo na internu komunikaciju unutar mreže koju je stvorio na društvenim mrežama.
"Ta mreža nije zanemariva, to je ozbiljna brojka ljudi s kojom on jako dobro komunicira i koja jako dobro dijeli njegove poruke. Ako gledate shareove, lajkove ili reach na društvenim mrežama, vidjet ćete da su to vrlo zanimljive brojke. Međutim, za ući u drugi izborni krug, a naročito za dobiti izbore treba mnogo više nego komunicirati s internom grupom i online. To zahtijeva širu platformu i u konačnici traži 51 posto onih koji izađu na izbore", kaže Trogrlić.
On smatra da Kolakušićeva retorika i njegovo obraćanje biračkom tijelu, prije svega onom protestnom, ipak imaju ograničen doseg.
"Da je u kampanji sve radio dobro, on može doći do onih 15-16 posto koliko je na predsjedničkim izborima prije pet godina dobio Ivan Vilibor Sinčić (koji je sada Kolakušiću dao potporu, nap.a.). Njegova biračka publika je ograničena, nema dovoljno onih kojima bi odgovarao svojim profilom, a apriorno odbija ostale. Ipak, ne bih se iznenadio da na izborima dobije par postotaka glasova više nego što pokazuju istraživanja, ali ne bih rekao da je putnik u drugi krug", ustvrdio je Trogrlić.
09.04.2019., Zagreb - Grupa biraca nositelja liste Mislava Kolakusica predala je u Saboru Drzavnom izbornom povjerenstvu kandidacijske liste za izbor clanova u Europski parlament. Photo: Patrik Macek/PIXSELL
'Bio bi ukroćen prije sljedećih parlamentarnih izbora'
"Izbor gospodina Kolakušića bio bi katastrofa", rezolutno je započeo analizu Žarko Puhovski. "To bi značilo da je hrvatska politička kultura još nekoliko stupnjeva niža od one kakvom se sada smatra, da je žeđ za čvrstom rukom veća nego što se misli te da se najprimitivniji politički obrasci, koji su prevladali u Mađarskoj i Poljskoj, pojavljuju i u Hrvatskoj. To bi, prije svega, bio trijumf političkog primitivizma i dokaz da demokraciju sama demokracija može najbolje ugroziti", pojašnjava Puhovski.
Ako bi Kolakušić eventualno pobijedio na izborima, Puhovski ne dvoji da bi kao predsjednik bio blokiran. Upitali smo ga bi li, u tom slučaju, mobilizirao HDZ i SDP u veliku koaliciju.
"S obzirom na njegova obećanja i rezolutnost - po njemu se sve stvari na svijetu jednostavno mogu riješiti, sjekirom, što je tipično za autoritarne vođe - pitanje je do koje bi mjere poštivao Ustav ili bi na rubu, možda čak i mimo Ustava, pokušao širiti predsjedničke ingerencije da provede svoje, rekao bih, besmislene i opasne planove. Međutim, odgovor bi bio neka vrst pučke fronte, pokušaj da se ljudi kojima je koliko-toliko stalo do demokracije privremeno skupe u otporu takvim tendencijama.
Ne vjerujem da bi time odmah došlo do velike koalicije, ali bi se pokazalo tko bi u HDZ-u i SDP-u odolio tom sirenskom pozivu ekspresno funkcionirajuće vlasti, a tko bi ostao na strani demokratske procedure. Ovi drugi našli bi se zajedno, zvali mi to velikom koalicijom ili ne, barem toliko dugo dok opasnost od Kolakušića ne prođe. Vjerujem da bi on naprosto bio ukroćen prije narednih parlamentarnih izbora. Bilo tako što bi ga Ustavni sud morao maknuti jer pokušava izaći iz svojih kompetencija, bilo tako da se sam smiri i uživa u plaći od 70.000 kuna koju bi si, kako je sam rekao, dao", tvrdi Puhovski.
'Plan za cezarističko širenje ovlasti predsjednika ne bi uspio provesti'
I politički analitičar Ivica Relković uvjeren je da Kolakušić, u slučaju izborne pobjede, ne bi uspio provesti plan za "cezarističkim" širenjem ovlasti predsjednika Republike. "Ne bi ništa od toga uspio provesti, jer bi izazvao politički mainstream da sjedne za stol i promijeni Ustav i stavi ga još dalje od ruku takvog predsjednika. Ali to bi izazvalo razne građanske igre na ulicama", kaže Relković. Pojašnjava nam i zašto smatra da Kolakušićev program (referendumskog) interveniranja u Ustav i drastičnog širenja predsjedničkih ovlasti ne bi prošao.
"Referendumsko interveniranje u Ustav uopće nije brzo i učinkovito, jer je izrazito točkasto. Mijenjate jednu dlaku, a ne cijelu kosu. I to u relativno dugom procesu, naročito ako promjena ima radikalno suprotan cilj od sadašnjeg stanja. Imali bismo ustavnog čudnovatog kljunaša u etapnoj tranziciji od kljuna do njuške. Ne možete imati jedno jedino referendumsko pitanje koje glasi: Jeste li za ovakav novi Ustav – i onda 100 stranica članaka. Ozbiljne ustavne promjene ovoj su državi potrebne, ali kroz konsenzus dvotrećinske većine stranaka u Saboru, ma koliko te stranke trome i kilave bile", kaže Relković.
I njega smo upitali bi li SDP i HDZ ušli u veliku koaliciju ako bi ih Kolakušić "ugrozio" pobjedom na predsjedničkim izborima, a zatim i dobrim rezultatom na parlamentarnim izborima nakon kojih bez njega ne bi bilo moguće fomirati vladu. "To bi tada bila operacija s visokim rizikom, jer je i mainstream toliko slijepo tvrdoglav u svojem 'nitko nam ne može ništa' nepopravljanju sustava vlasti da bi potpuno zaslužio takvu 'nestabilnost'. Ceh bi ionako platila država, a to smo svi mi", kaže Relković.
22.11.2019.,Sibenik - U Sibeniku pocelo prikupljanje potpisa za Mislava Kolakusica. Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL
'Ne bude li dosljedan, izgubit će birače kao i Živi zid'
Budući da je odrješito najavio povlačenje iz politike ako zapne na ijednom od triju izbornih koraka, zanimljivo je i pitanje Kolakušićeve političke sudbine u tom slučaju. Puhovski smatra da bi on uživao još nekoliko godina u Europskom parlamentu "za dobre novce, zabavljajući se u diskusijama bez naročitog odjeka".
"Uvjeren sam da će se Kolakušić pokušati još jednom pojaviti na parlamentarnim izborima, tek toliko da mu ne bude previše dosadno u Bruxellesu i Strasbourgu. Na koncu, on nema što drugo raditi jer je ostao bez sudačke funkcije, a ne vjerujem da bi ga tako lako ponovno izabrali za suca. Vjerojatno bi bilo dosta ljudi zainteresiranih za njegove odvjetničke usluge jer bi im obećavao hitna i brza rješenja, a to ljudi vole čuti od svojih odvjetnika", smatra Puhovski.
Relković, pak, smatra da će Kolakušić, ako ne bude dosljedan, gubiti birače kao što ih gubi i Živi zid. Populizam, kaže, hrani najvatreniji dio birača, a vatra prvo oprži onoga tko je loži, ako pretjeruje s benzinom. Ako iznevjeri publiku, onda ona odlazi sljedećem kod kojeg još ima vatre - zaključio je Relković.
Analizu Puhovskog, Relkovića i Trogrlića o predsjedničkom kandidatu Miroslavu Škori, koji je u pitanje doveo jedinstvo HDZ-a i postao ozbiljna konkurencija aktualnoj predsjednici na desnici, objavit ćemo sutra, u srijedu, 18. prosinca.
