Vijest da Radimir Čačić faktički neće odgovarati za usmrćivanje dvoje ljudi u prometnoj nesreći koju je skrivio, sigurno je zgrozila dio javnosti. On je, Čede Prodanovićaprema tumačenju odvjetnika i nesreća u Mađarskoj neće mu se moći spočitavati bez da Čačić ima mogućnost tužiti vlasnika dotičnog ispruženog kažiprsta.
Štoviše, Čačić bi mogao završiti u zatvoru jedino ako roku kušnje napravi prekršaj na mađarskom tlu, za što su šanse prilično male. Najprije, zato što se odrekao korištenja vozilom, onda zato što ni ne smije voziti po Mađarskoj u te tri godine, a treće – naprosto nije toliko lud.
Dvije nesreće u kojima je sudjelovao nakon ove u siječnju 2010., kad su poginuli Gyorgy Liptak i Imrene Antal, jednostavno se ne broje. I tako, mnogi su se zapitali kako je to moguće. Pogotovo zato što postoje slučajevi u kojima su građani bez ikakvog utjecaja u društvu završavali u zatvorima zbog sličnih nesreća.
Imamo i mi konja za utrku
No, tada stiže druga vijest. Županijski sud u Zagrebu odbacuje optužnicu protiv čelnika Hrvatskih autocesta! Sudac Marijan Garac kaže da je Državno odvjetništvo zakasnilo s pisanjem optužnice pa ona, valjda, više nije ni potrebna.
Podignuta je 30. ožujka 2012. protiv Marija Crnjaka, Jurice Prskala, Josipa Sapunara i Zlatka Korpara iz Autoceste Rijeka – Zagreb zbog isisavanja devet milijuna kuna iz prezadužene nam cestogradnje, e kako bi HDZ mogao plaćati svoje pjevače, vjetrovke, bombone s logom HDZ-a i slično, za koje je naša bivša premijerka Kosor mislila da su džaba.
Nema koga nema
U ovom slučaju treba napomenuti da su u slične rokove, poput notornog HAC-a, zaglibili i čelnik notornog Fonda za zaštitu okoliša i Ivica Kirin, koji je, kako se sumnja, sisao pare iz Ministarstva unutarnjih poslova.
Koliko bi štete ovaj neuobičajeni Garčev potez mogao nanijeti čitavom procesu protiv HDZ-a, još nije poznato. Preostaje samo nada u Vrhovni sud, koji bi mogao poništiti ovu odluku Županijskog suda.
Opasno ponašanje nasuprot opasnim namjerama
I sad – s jedne strane imate mađarsko pravosuđe koje pušta jednog moćnog čovjeka s poviješću razbijanja automobila i s dva života na duši na ulicu. Osjetljiviji, a pogotovo vozači među njima, smatrat će poput Milanovića da tu nije bilo volje da se nekome nanese zlo i da mu je dovoljna kazna što je odgovoran za smrt dvoje ljudi.
S druge strane imate svijest i volju čelnika moćnih poduzeća, sumnju na zamračivanje javnog novca, što otplaćuju porezni obveznici, imate tu i Fond koji je bivša ministrica zaštite okoliša identificirala kao leglo kriminala zbog malverzacija dopuštanih i plaćanih smećarskom lobiju. Zatim, imate pokvarenog bivšeg ministra policije, bivšeg čelnika represivnog aparata koji je u aferi Fimi media, navodno, oštetio građane, čije bi interese trebao štititi, za 16-ak milijuna kuna.
Djevičanski čisti
Svi navedeni se, dakle, povezuju sa strankom koja je destruirala društvenu imovinu 90-ih, a onda, u drugoj rundi, razorila preostala poduzeća izvlačenjem novca i pitaj boga kakvim sve još potkradanjima i pumpanjem cijena javnih radova.
Kako se to radilo, prema funkciji koju je obnašao, trebao bi najbolje znati Božidar Kalmeta, no spomenuto nam pravosuđe još uvijek ne pokazuje interes za njegovu poziciju i odgovornosti koje je na njoj imao. On ostaje kaznenopravna djevica, svrstana uz novog šefa HDZ-a, od Slavka Linića okrštenog "špijunčinu", Tomislava Karamarka.
Dakle, to naše pravosuđe ima svaki razlog da jednu tehničku prepreku učini većom od štete koju su počinili pojedinci iz HDZ-a, HAC-a, ARZ-a, Fimi medije, MUP-a i Fonda za zaštitu okoliša zajedno. Je li riječ o sudu koji samo koristi nesposobnost Državnog odvjetništva, koje je propustilo "prizemljiti" slučaj "bankomat" i niz drugih, neka bude predmet rasprave. Ne mora ovo biti okosnica te rasprave. Imamo mi još djevica – od Milana Bandića do zaboravljenih nam šefova Hrvatskog fonda za privatizaciju od 90-ih naovamo.
Posljedice – začepljena usta
Stvar je u tome da puštanjem na ulicu sumnjivih, ako ne i osumnjičenih tipova, naši sudovi ubijaju elementarnu hrabrost ne naročito odvažnih Hrvata da se pobune protiv kriminala koji vide ukoliko ocijene da su kriminalci dovoljno dobro povezani s moćnim pojedincima.
Ovakvo ubijanje povjerenja u pravosuđe i građanske hrabrosti legalizira kriminal, ne samo onaj koji se dogodio, nego i onaj koji će se događati. Tako da bi Milanoviću bilo bolje da pogleda svoje pravosuđe prije nego krene kritizirati tuđe, konkretno mađarsko, olako zaključujući da "nismo isti, mi smo bolji".