Zanimljivo je kako se odmah po objavi presude pojavila gomila onih koji tvrde da su znali da će presuda Haškog suda Anti Gotovini i Mladenu Markaču biti specijal-201012070191004-Generali pušteni na slobodu, kako su uvijek vjerovali u pravednost Suda. Ideš, ispade da smo jedini mi kojima je posao da, između ostalog, prate rad tog suda, pali na dupe od te presude. Ali nismo, pala je na dupe i arti-201211160902006, koja je i sastavila sramotno lošu optužnicu, optužnicu pisanu za nekog drugog, a onda prilagođenu trojici generala do kojih je uspjela doći, jer su oni koje je željela optužiti jednostavno umrli. Aljkavo, glupo i politički motivirano.
Zbog toga, a i zbog toga što se oslobodilačka akcija kojom je velik dio zemlje oslobođen od okupacije i srušena tvorevina stvorena na zločinu tretirala kao zločinački pothvat, Hrvatska je tu optužnicu smatrala duboko nepravednom, pa je to i razlog spontanoj provali oduševljenja diljem zemlje zbog rušenja te optužnice. Povijesno je izuzetno važno, da arti-201211160192006, što je srušena formulacija o udruženom zločinačkom pothvatu, a dodao bih i ona o prekomjernom granatiranju. Ta je, po meni, bila čak i uvredljivija kada se zna da nitko nije odgovarao za sravnivanje Vukovara sa zemljom.
Nema znaka jednakosti
Gnjev u Srbiji ipak je lako razumljiv. Rušenjem optužnice propao je pokušaj izjednačavanja uloga koje su imale zaraćene strane u ratu. Međutim, oni su od te presude očekivali i da će Haag bar nekoga kazniti zbog zločina počinjenih nakon Oluje, arti-201211160151006. To što oni ne shvaćaju da između Gotovine i Ratka Mladića ne može stajati znak jednakosti njihov je problem, kojim će se jednom morati pozabaviti. A to što bi bili osuđeni pogrešni ljudi u Srbiji ne mora nikog zanimati, ali nas bi moralo. Jer među nama i dalje šeću zločinci, ubojice, kradljivci, pljačkaši i otimači. Oni nisu procesuirani i sve dok je tako mrlja ostaje; zato Hrvatska mora ispraviti propušteno, učiniti ono što Haag nije mogao.
Mogao je zapaliti gomilu. Ali nije
I onda se, kao što je poručio Gotovina, možemo okrenuti budućnosti. I ostaviti rat jednom zauvijek iza sebe. Njegov umjereni, pomirljivi govor, zahvala institucijama države koje su mu pomagale, premda su ga u jednom trenutku zapravo izdale, a kasnije ga mučki iskorištavale, iznenadila je sve, posebno one okupljene na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Tako je lako mogao zapaliti gomilu. Ali nije. Pokazao je da nije ono iza čega su se toliki godinama skrivali. Govori obojice generala bili su izvrsni, pažljivo odmjereni, s vrlo konkretnim i važnim porukama. Zvižduci na koje je naišlo, međutim, spominjanje institucija, pokazuju da većina nije čula njegove poruke iako je govorio onako kako treba govoriti netko tko voli svoju zemlju.
Pecanje i lov?
I što će sada generali? Uživati u mirovini, ići na pecanje i u lov? Napisati knjigu? Gotovina bi mogao, recimo, razmisliti o bavljenju politikom – nema tih izbora na kojima u ovom trenutku ne bi odnio uvjerljivu pobjedu. Rođeni vođa desnice. A bude li još i govorio kako je govorio na Trgu i kod predsjednika... Politika mu se jednom obila o glavu, i brutalno ga je iskorištavala, ali to je ionako razlog više da se, umjesto da se ona bavi njime, on počne baviti njome. Generalu to vjerojatno nije ni u peti, jučer se probudio kao čovjek pred kojim je vjerojatan dugogodišnji boravak u zatvoru, a jutros je arti-201211170014006, slobodan kao ptica. Ali ima onih kojima sigurno jest. A Gotovina je mlad...
Prazni novčanik
A što s nama ostalima? Nakon dugo vremena Hrvatska je jučer izgledala sretno. Jedinstveno i optimistično. To su prekinuli oni zvižduci, a i pogled u novčanik, koji je i dalje jednako prazan. Okrećemo se svakodnevici, dugovima, minusima, ovrhama, poskupljenjima i još jednoj tužnoj obljetnici. Vukovarskoj.
Očekivana zluradost
Ne može se, doduše, reći da provalu sreće, ali one zlurade, nije izazvala vijest da će Radimir Čačić ipak morati u zatvor zbog prometne nesreće koju je izazvao u Mađarskoj. Žalosno, ali istinito, taj si je čovjek osigurao da u zemlji gotovo nitko nema ni trunke suosjećanja za njega. Bahat bez pokrića, neosjetljivih izjava poput one da bi Hrvati morali manje pričati na telefon pa bi imali za kruh, s propalim obećanjima o investicijama i neispunjenim rokovima koje si je sam zadao, Čačić je sam skovao svoj lik u javnosti. Istina je da se nesreća može dogoditi svakome, ali zluradost je u Čačićevu slučaju bila jedino što je mogao očekivati. I nemojmo zaboraviti još nešto – u svim slučajevima blagih kazni vozačima koji su uzrokovali nesreće u kojima je netko poginuo, javnost je bila zgrožena i stala na stranu žrtava, zašto bi sada bilo drugačije?
Svojom ostavkom prvi potpredsjednik Vlade, kako ga se pompozno tituliralo, ostavlja rupetinu u vladi koju će pokušati zakrpati Vrdoljak, ali kada cijelo gospodarstvo povjerite u ruke jednog čovjeka, a on ne uspije, što možete očekivati od tipa koji ga iznebuha mora zamijeniti?
Čovjek za koga svi "znaju" da je kriv
Što drugo može očekivati i specijal-201012070191004-Ivo Sanader? Bahat koliko i Čačić, Sanader je neosporno kriv za štošta, prvenstveno za fantastično državno trošenje novca koje je natjeralo zemlju u takve dugove da još tri Linića neće zatrpati tu fiskalnu provaliju, arti-201209290009006. A je li doista primio mito od MOL-a i Hypo banke? Optužnica se čini vrlo tankom za čovjeka za kojeg svi "znaju" da je kriv. Sucu Turudiću nije lako...
Bahatih na pretek
Kad smo već kod bahatosti, što reći o nedavno ustoličenoj ravnateljici Nacionalnog parka Plitvička jezera koja si je naručila skupocjeni luksuzni terenac? Nevjerojatno? Nije, događa se to stalno. Ponekad ipak novinari nanjuše, pa se stvar zaustavi. Ono što jest nevjerojatno je to što čak i u slučajevima kad sve završi u novinama nitko ne odleti s dužnosti, već bude kažnjen eventualno jeftinijim autićem.
Idem liječniku u zatvor
U ovakvom tjednu gotovo smo i zaboravili da bi nam gotovo četvrtina svih liječnika opće prakse mogla završiti u buksi. USKOK-ova akcija "Hipokrat" razotkrila je da je jedan broj liječnika bio potkupljivan od strane farmaceutske kompanije. Međutim, je li doista riječ o jednoj kompaniji i malom broju liječnika ili je riječ o sustavu koji godinama dopušta nešto što bi trebalo biti nedopustivo, a sada su neki samo prešli granicu?
Gaza
Zaokupljeni tako sami sobom, nismo ni primijetili što se zbiva u arti-201211160458006. Pa tako već 50 godina...
