Nakon što su kamatne stope za stambene kredite padale, pa su značajno niže nego prije pet i deset godina, klijenti u bankama pokušavaju dobiti reprogram postojećeg kredita. Kako piše Slobodna Dalmacija, banke im dopuštaju reprogram da klijenti ne bi odlazili u drugu banku uzeti novi kredit kako bi otplatili postojeći.
Iako se u pozadini kriju dodatni troškovi, pa treba biti spreman platiti i po tisuću eura za novi ugovor o kreditu, reprogram može biti prihvatljiv ako se uzme u obzir ušteda koju donosi niža kamatna stopa.
Klijente se odvraća od reprograma
Jedan klijent Privredne banke Zagreb, S.C., opisao je Slobodnoj Dalmaciji svoju situaciju. Naime, podigao je stambeni kredit na 30 godina po kamatnoj stopi od gotovo 5,50 posto, da bi prije nekoliko mjeseci vidio da PBZ nudi stambene kredite uz kamatu od 3,5 posto. S namjerom da promijeni kamatnu stopu, otišao je u banku, no tada je shvatio da se klijente odvraća od tog reprograma visokim troškovima.
"To je, dakle, za gotovo dva postotna poena manje nego što sam plaćao, pa bi mi, naravno, predstavljalo značajno financijsko rasterećenje. U svakom slučaju, otišao sam u banku raspitati se mogu li kupljenu nekretninu otplaćivati uz nižu kamatnu stopu. Shvatio sam, međutim, da se potrošača odvraća od ovog reprograma kredita tako što mu se nabijaju troškovi u iznosu od približno 1000 eura, barem u mom slučaju. Iako se u ugovornoj obvezi mijenja samo kamatna stopa, banka ne pristaje da se ide na aneks ugovora čija ovjera kod javnog bilježnika košta nekoliko stotina kuna. Umjesto toga, zahtijeva solemnizaciju novog ugovora koju klijent mora platiti 3000 kuna. Uz to, jedan od uvjeta je i nova procjena nekretnine koja korisnika kredita košta od 2500 do 3000 kuna", ispričao je čitatelj.
Za banke je to normalna praksa
Iz PBZ-a su objasnili općenitu praksu u slučaju refinanciranja postojećeg stambenog kredita: "Uz zasnivanje založnog prava na nekretnini, potrebno je sklopiti i novi ugovor o kreditu, koji uključuje i nove uvjete u pogledu kamatne stope, moguće promjene valute, rok otplate, instrumente osiguranja itd., te je ugovor o kreditu potrebno i solemnizirati kod javnog bilježnika, jednako kao i instrumente osiguranja (izjavu o zapljeni, zadužnicu). Također, za sve stambene kredite potrebno je izvršiti i procjenu nekretnine prema aktualnim tržišnim uvjetima, a to je i sastavni dio kreditnog procesa."
Iz Hrvatske narodne banke tvrde da banke imaju pravo samostalno definirati uvjete i kriterije na temelju kojih odobravaju reprograme postojećih kredita, otpise dugovanja ili "neki drugi način rješavanja problema koji se javljaju u otplati određenih kredita", te ne vide ništa sporno u spomenutoj praksi ponovne procjene vrijednosti nekretnine.
Jednostavnije trošak prebaciti na potrošača?
S druge strane, iz "Splitskog potrošača" ne slažu se s mišljenjem HNB-a. "Mišljenja smo da u slučaju refinanciranja kredita, temeljem Odluke o klasifikaciji plasmana i izvanbilančnih obveza kreditnih institucija, banka ne mora ponovno procjenjivati vrijednost nekretnine koju su već jednom procijenili, a koja je instrument osiguranja povrata kredita, pogotovo ako se za praćenje vrijednosti nekretnina mogu koristi i statistički podaci. Taj trošak, dakle, nije neophodan, ali je banci jednostavnije prebaciti ga potrošaču", rekla je za Slobodnu Dalmaciju Iskra Maras Jelavić, savjetnica za financije u "Splitskom potrošaču".
