Pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje hitnim situacijama i dugogodišnji suradnik Milana Bandića, Pavle Kalinić progovorio je u RTL Direktu o bivšem gradonačelniku i još nekim aktualnim temama.
Otkrio je kako je bilo surađivati s Bandićem i je li “20-satni radni dan” bivšeg gradonačenika bio mit:
“Ne, nije to mit, ali nije to bilo od početka. Mi smo se spremali doći na vlast negdje 1994./1995. godine. To je bilo malo drugačije, a svi očekujete da ćete jednog dana doći na vlast, a onda kad ljudi dođu na vlast se šokiraju kada vide koliko to zahtjeva obaveza, koliko trebate raditi, koliko sastanaka trebate obaviti i koliko ljudi koji ne mogu nikako zajedno morate držati cijelo vrijeme na okupu.”
Odgovarajući na pitanje je li Bandić odlučivao o previše toga i je li to ispavan model, Kalinić kaže:
‘Pitao je što misliš o ovome i onome’
“Došlo je do promjene dok je postojalo Poglavarstvo, dok ste imali članove Poglavarstva i pročelnike, onda je to uglavnom bilo donošeno na sastancima, međutim kako se situacija počela komplicirati, došlo je do promjena, pa je u jednom dijelu donošenja odluka bio prisiljen to sam donijeti jer jednostavno niste mogli skupiti sve suradnike na jednom mjestu. Međutim, ja, kada bi se nešto dogodilo – neki veći požar, što se njega tiče, nisam imao nikakvih problema. On bi se uvijek tu pojavio, ali nije nikada smetao nego je pitao što misliš o ovome i onome, da li treba ovo ili ono, da li ja trebam koga zvati, ali nikad se nije miješao u meritum stvari. Konkretno, kad smo imali jedan veliki požar, kad smo tražili da vojska intervenira između ostalog, s helikopterima, da pokažemo Zagrepčanima i da vojska sudjeluje u tome, to je bilo za vrijeme ministra Kotromanovića, kada je helikopter isto sudjelovao u jednom gašenju.”
Pojasnio je i tko je u Zagrebu donio odluke o svemu, Bandić ili?
“Kada bi neki projekt zaglavio, on bi sigurno izlazio na teren, pokušavao taj projekt progurati. Pogotovo je bio ključan taj projekt rotor u gradu Zagreba da ne kasni, iz jednostavnog razloga – to je glavni izlaz iz Zagreba prema Jadranu i to je bilo jako važno i normalno da se forsiralo da taj projekt bude što prije gotov.”
‘Zapošljavalo se kao i svugdje drugdje’
Na pitanje je li se u gradu zapošljavalo preko veze, odgovara:
“Kao i svugdje drugdje u Republici Hrvatskoj. Hoćete televiziju, hoćete Ministarstvo vanjskih poslova, recimo sad imate garnituru koja vodi državu iz Ministarstva vanjskih poslova. Koji je to da je došao, a da se nije reklo – čujte, nemoj ovo ili je bila stranačka iskaznica ili je tata nazvao ili je mama nazvala. Ili kad se trebalo oslobađati vojske, isto je nazvao ili tata ili mama i tako dalje.”
Pojasnio je i što sada čeka ekipu koja preuzme vlast u Zagrebu, je li minus najveći problem?
‘Bilo koja vlast morat će dizati cijene’
“Ne radi se tu o minusu. Velika većina ljudi koja je u politici nikada nije bila u privatnom sektoru i oni nikad nisu bili u poziciji da moraju dati plaću. Kada dođe 10. ili 15. u mjesecu, vi ljudima motate dati plaću, ne možete reći – recite svojoj supruzi ili mužu da ovaj mjesec nema plaće pa nećete piti mlijeko nego ćete idući mjesec piti mlijeko ili pijte na dug. Prema tome, vi morate održati taj kontinuitet. Zagreb je veliki sustav. Zagreb ima 800.000 stanovnika i još ima 200.000 koji gravitiraju prema Zagrebu i to je milijun. Vi to trebate držati. dogodit će se mnoge stvari. Bilo koja nova vlast će morati dati poskupljenja jer se neće snaći u tome. Recimo, tramvaj, ja osobno ne vjerujem da će više moći ostati četiri kune kao što je bio ili koliko je voda, odvodnja, čistoća. Mislim, tu će biti velikih turbulencija.”
Znači poskupljenja – tramvaj, smeće, voda – sigurno?
“Ne ne, možda oni nađu neko rješenje, ja ne vidim kako oni mogu naći to rješenje, ali ključno je da li su ti ljudi koji će doći – da li su nešto radili, da li znaju raditi ili ne znaju raditi.”
