Keltski tigar je na kraju balade, nakon "najgorih sedam dana od irskog građanskog rata", kako su lamentirali mediji, postao obična mačka. I to ne sa svih devet života. Irska je za kratko vrijeme od ekonomskog čuda i dosega koji su je inaugurirali na sam vrh ljestvice BDP-a u Europi, gotovo tri puta višeg od hrvatskoga u najboljim godinama, došprintala do ruba bankrota. Vlada se neko vrijeme nećkala što činiti i treba li prihvatiti pomoć sa strane, da bi na kraju, priznavši da je vrag odnio šalu i da će za sobom u slobodni pad povući eurozonu, hitro prihvatila pojas za spašavanje EU i MMF-a.
Iznos paketa nije objavljen jer nije još precizno definiran, zna se da će biti oko stotinjak milijardi eura, nešto manje od iznosa kojim je u svibnju spašavana Grčka. Dvije su zemlje različite u sličnom problemu, Grčka je postala primjer neracionalnog trošenja preko svake mjere i mogućnosti kombiniranih s nefunkcioniranjem države, neplaćanjem poreza i apsolutnom levantinskom anarhijom. Tek kada je voda došla ne do grla nego preko ušiju, počele su mjere racionalizacije i štednje s lovom – uključujući upotrebu satelitskih snimaka – na porezne neplatiše tako da se minus smanjuje. Naravno, raste nezadovoljstvo prekrupnog javnog sektora, nabujalog zapošljavanjem rodijaka i plaćanjem političkih usluga (o Grčkoj je riječ!), s plaćama srezanim 10 posto i s izgledima da toga bude još.
Irska je pala kao žrtva snažnih spona s američkim financijskim sustavom, jednako kao Island, također u teškoj gabuli, koja je statistički opteretila svaku islandsku obitelj iznosima od gotovo jednogodišnjeg prihoda domaćinstva. Irske su se banke zaigrale na tržištu, nekretnine su skakale do u nebo, kada se mjehur rasprsnuo sve je otišlo u ništavilo. Država je intervenirala nacionalizacijom.
Rezultat: Irska je danas u crvenom 19 milijardi eura. K tome, iz banaka su evakuirana sredstva na sigurnije adrese, nitko ne kupuje irske državne obveznice. Gorka šaka tableta koju će Irci gutati u nadolazećim godinama, nakon što su istinski uživali u neracionalno visokom prosperitetu, sadržavat će nijanse gorčine.
Iako sadržaj paketa nije poznat, osim što se općenito zna da će se stezanje remena nastaviti na svim razinama, najavljuje se da će se na udarcu naći plaće. Drugi po visini minimalac u Europi neće izdržati, a Ircima je u stadiju tigra bila garantirana minimalna plaća od 8,65 eura po satu. U čitanju novog proračuna očekuju se daljnji rezovi u socijalnim beneficijama i novi, viši porezi. U četiri godine država će na raspolaganju za sve troškove imati 20 milijardi eura manje nego jučer, a Irska je, ugrubo, brojem stanovnika ravna Hrvatskoj. Bankarski će se sektor, glavni razlog pretvaranja tigra u mačku, restrukturirati do mjere da banke budu "manje i tanje". Restrukturirat će "prevelik problem za zemlju" (po irskom ministru financija Brianu Lenihanu), a koji, naravno, nije takvim doživljavan u godinama narastanja financijskog mjehura. Otočke su zemlje Europe – Island i sada Irska – na vlastitoj koži naučile da se malene ekonomije i njihovi subjekti teško mogu oduprijeti izazovu brze zarade, no kada minu dobra vremena, a mršave krave zamijene debele, problemi ujedaju grublje i dublje nego drugdje.
Islandu se sviđala ideja društva naglog blagostanja bez previše rada. Malo se tko je u tom ozračju usudio pitati ima li razuma da banka odobrava kredite po kamati nižoj od one za štednju, spretni su špekulatni brzo opipali šansu, uzimali kredite i iznose deponirali na istoj banci, uz zaradu bez znoja. Cijenu će platiti Islanđani jer za uloge garantira država. Nije to (Nova) ljubljanska banka! Irska je država sa 60 milijardi eura spašavala sustav nacionalizirajući banke. Račun plaćaju Irci, a mediji već kukaju predviđajući novi val irskih iseljenika u svijet. A u svijetu zapravo nije ništa bolje...
Irska će preživjeti, bit će spašena jer se time spašava eurozonu. Na vijest da su priskočili EU i MMF burze su reagirale rastom eura. Irska vlada može, ali ne mora pasti, sada svi galame na premijera Briana Cowena. Cowenu će se ogaditi funkcija preživi li na dužnosti jer mu predstoji koordinirati restrukturiranje banaka i istovremeno rezati troškove države gdje može i pogotovo tamo gdje ne bi smio, a mora, suočavajući se s gnjevom izborne baze. Irska je potvrdila da je članstvo u EU i eurozoni korisna stvar jer može računati na solidarnost. EU joj je pomogla izvući se s repa razvijenosti do samoga vrha, a američki stil s "lošim kreditima" odvukao ju je unatrag.
Irska je dobila pojas za spašavanje, no morat će vraćati dug gospodarskim ponašanjem i s mnogo nevoljene štednje. U ovakvom okružju, u slučaju da je Hrvatska postala članica kada je to Vlada obećavala, domaći proračun s glumatanjem ušteda zasigurno ne bi prošao neopaženo. I još nešto što se ne smije zaboraviti: Irsku će iz stadija mačke izvlačiti stopa zaposlenosti od 62 posto, kriza ju je spustila s gotovo 70 posto. U Hrvatskoj je službeno šest posto niža...
