Problem nedostatka radne snage u Hrvatskoj iz dana u dan poprima sve veće obrise.
I dok je donedavno situacija bila potpuno suprotna i tvrtke su među svom silom nezaposlene vojske mogle birati radnike, danas radnici, posebice oni kvalitetni, odlaze trbuhom za kruhom preko granica Lijepe naše.
Posebice se ističe područje Slavonije, gdje se razne tvrtke moraju pošteno namučiti kako bi pronašli bravare, tokare i ostale stručnjake u metaloprerađivačkim obrtima i poduzećima.
Direktor proizvodnje u jednoj domaćoj prerađivačkoj industriji ispričao je, pod uvjetom da ostane anoniman, kako izgleda njihova potraga za radnicima. Njegova tvrtka, kako kaže, u pravilu zapošljava nekoliko puta godišnje, a dosad su nove radnike uglavnom pozivali na osnovu zamolbi za posao koje su kontinuirano stizale u kadrovski odjel.
Ove godine suočavaju se sa situacijom koja im je dosad bila nepoznata, pa su tako po prvi puta bili prisiljeni objaviti javni poziv za zapošljavanje.
"Kod nas na proizvodnim linijama rade ljudi različitih struka – frizeri, ekonomisti, ljudi koji su završili gimnaziju i nisu uspjeli upisati ili završiti fakultet… Sve smo njih morali educirati. Na poziv koji smo objavili, kojim smo tražili određeni broj ljudi, javilo se njih čak i nešto više. Vrlo malo ih je bilo nezaposlenih. Dakle, kako nam stručnost ne može biti najvažniji kriterij, u 15-minutnom razgovoru s kandidatima nastojimo saznati je li čovjek razuman, socijaliziran… Nakon razgovora odabrali smo one koje smo željeli primiti. Na naš poziv da dođu raditi, odmah se šestero zahvalilo na pozivu. I u novom krugu uspjeli smo pronaći pet osoba. Dakle, nismo uspjeli zaposliti planirani broj osoba", priča neimenovani direktor.
Svakako vrijedi spomenuti i raznorazne bizarluke s kojima se poslodavci susreću pri traženju potencijalnih kandidata za posao.
"Kako objasniti ponašanje osobe koja pred vama ispljune gumu za žvakanje. Ili osobe koja bi navodno jako željela dobiti posao, a ne zna uopće čime se bavi naša tvrtka i što proizvodi, premda je za te informacije bilo dostatno tri minute pogledati internetsku stranicu tvrtke", čudi se spomenuti direktor.
Zbog nepostojanja ikakve suradnje sa strukovnim školama, u tvrtki spomenutog direktora zbiljno razmišljaju o stipendiranju učenika.
"Svakako bismo željeli biti povezani sa srednjim strukovnim školama. Zapravo ne znamo gdje nestaju ti učenici nakon završetka škole koje mi trebamo. Nade polažemo da će se mnogo toga promijeniti uvođenjem sustava dualnog obrazovanja", kaže on.
Poseban problem su kvalificirani radnici tehničkih struka, točnije njihov nedostatak.
"Kvalitetni, iskusni električari danas su poput dobrih nogometaša. Traženi su i doista se događaju transferi iz jedne u drugu, treću tvrtku, idu tamo gdje će im ponuditi veću plaću. Tako da se nama događaju poremećaji jer se plaće ljudi u tehničkoj službi približavaju plaćama visokoobrazovanih, koji su zapravo oslonci na kojima počiva proces naše proizvodnje", ispričao je neimenovani direktor za Glas Slavonije.
