Beskrajno šarmantna Francuskinja Zaz u nedjelju je u potpunosti opravdala reputaciju najveće zvijezde europskog popa, iako ponajprije zaista nevjerojatnom energijom i odnosom s publikom, a u mnogo manjoj mjeri samim pjesmama.
U prepunom Domu sportova okupila se nevjerojatno šarolika ekipa - jedni pored drugih stajali su roditelji s djecom i vremešni obožavatelji šansone, alternativke koje izgledaju kao klonovi pariške kantautorice i "posvuduše" koje su doznale da je ovog tjedna upravo to mjesto na kojem trebaju biti viđene.
Svima njima Zaz je priuštila gotovo dva sata vrhunske glazbene zabave u kojoj je bilo mjesta i za jazz, gypsy swing, funk te za daleko najimpresivniji dio njezinog repertoara, pjesme iz nekog drugog Pariza i neke druge Francuske, iste one u koju smo se još kao klinci zaljubili gledajući stare filmove Jean-Paul Belmonda i Alaina Delona.
Također, teško se sjetiti kada je neka strana izvođačica toliko pričala na hrvatskom ili iz publike izvlačila "prevoditelje" uz čiju je pomoć pokušala dočarati atmosferu sanjive "Dans Ma Rue".
S druge strane, kada arhaične prizvuke rodne joj zemlje zamijeni tipičnijim, angloameričkim popom, doslovno po ničem ne odskače od nepregledne vojske izvođača koji nas svakodnevno bombardiraju s radio i TV-postaja, što je bilo posebno primjetno u katastrofalnoj obradi "I'm So Excited".
Međutim, i takve joj je trenutke teško zamjeriti kada vidite koliko energije ostavlja na stageu, pogotovo kada istu spoji s pjesmama koje već u ovom trenutku imaju snage postati evergreenima poput onih kakve su nekoć davno uz akustičnu gitaru napuklim glasovima izvodili izravni joj glazbeni prethodnici Jacques Brel i Edith Piaf.
