Osobe s posebnim potrebama u središnjoj Istri ostale su bez prijevoza. Da bi ih vozili u pulske ustanove, članovi obitelji na dan prelaze stotine kilometara, a u nekim su slučajevima prisiljeni dati otkaz na poslu.
Aleksandra ima trideset godina i cijeli se njezin život vrti oko pulskog Centra za Down sindrom. Do prije godinu dana prijevozom je Centru pomagala druga pulska ustanova. No otkad je vozač otišao, počeli su problemi za roditelje.
"Žalosna je jer svakodnevno pita kad će u Pulu, kad će u Centar, stalno spominje svoje prijatelje, imenom ih proziva i sve. Jednostavno, ona se tu osjeća kao da je kod kuće", rekla je Rozana Maretić, teta djeteta s Downovim sindromom za RTL.
Rozana mora voziti Aleksandru 80 kilometra, i potom ju čekati četiri sata. No kaže kako ima roditelja kojima je daleko gore.
"Jedna zaposlena majka iz Pazina vozi dijete ujutro u specijalnu školu u Pulu, vraća se nazad u Pazin, ide na posao i kad završi posao, onda se vraća opet u Pulu po to dijete", priča Maretić.
Županija kaže da to nije njihov problem
Još je gore obiteljima koji nemaju tu mogućnost. Nemaju izbora nego posjednu dijete na vlak, a onda ih na kolodvoru dočekaju djelatnici centra.
Svi oni ispaštaju samo zato birokrati peru ruke od njih i prebacuju odgovornost. Županija tvrdi da to nije u njihovoj nadležnosti jer škole financira Ministarstvo. Općine i gradovi iz kojih djeca dolaze, koje bi mogle barem sufinancirati putovanje u više od godinu dana nisu se uspjeli dogovoriti. Neke općine barem nude financijsku pomoć obiteljima, druge potpuno zatvaraju oči pred problemom.
Član Uprave Down sindrom centra Pule apelira na rješenje problema.
"Dakle, da kroz razgovor i dogovor i komunikaciju nađemo pravedno i pošteno rješenje za sve općine, a na dobrobit tih ljudi koji u tim općinama žive", rekao je Ivica Butorac,