Kada govorimo o školarinama za studij, opće je pravilo da kada Hrvatska uđe u Europsku uniju, za hrvatske građane vrijedit će jednaka pravila kao i za državljane zemalja članica EU. Dakle, hrvatski će građani u zemljama Europske unije plaćati jednake školarine kao i njihovi domaćini, a isto će vrijediti i za državljane Europske unije koji budu studirali u Hrvatskoj. Uzmemo li primjer Švedske, to znači da hrvatski građani koji se ondje budu prijavljivali na studij neće trebati plaćati troškove prijave, a budu li primljeni na studij, neće plaćati ni školarinu. Državljani zemalja koje nisu članice Europske unije, poput Sjedinjenih Američkih Država ili Kine, u Švedskoj plaćaju puni iznos školarine za studij, koji se određuje od jednoga visokog učilišta do drugoga. I u Ujedinjenome Kraljevstvu studenti državljani Europske unije plaćaju istu cijenu školarine kao i državljani Ujedinjenoga Kraljevstva. Zanimljivo je pritom da studenti država članica Europske unije, te time u budućnosti i Hrvatske, u Škotskoj studiraju besplatno, dok studenti iz Engleske moraju plaćati školarinu.
Studenata ima više nego bilo kada u povijesti
Općenito, školarine su jedno od najvažnijih otvorenih pitanja u visokome obrazovanju u cijelome svijetu. U ovome trenutku u svijetu ima više studenata nego bilo kada u povijesti, i dok je prije trideset godina studij bio izbor manjine 18-godišnjaka, danas većina srednjoškolaca i srednjoškolki studiranje podrazumijeva kao normalan životni put. Takvo povećanje broja i udjela studenata, koje je praćeno i višim minimalnim standardima studija, dovelo je do brojnih pitanja o izvorima financiranja. U većini država na svijetu povećanje troškova praćeno je i povećanjem školarina za troškove studija – ni zemlje Europske unije ni Hrvatska nisu od toga dosad bile izuzete. Većina država Europske unije pitanje školarina riješila je poput Hrvatske: studenti, pod nekim uvjetima, plaćaju neki iznos školarine. Jedinstven model ne postoji - u Škotskoj školarinu plaćaju studenti druge razine studija (magistri), u Sloveniji izvanredni i studenti treće razine, u Irskoj je školarina na prvoj razini jeftinija nego na drugoj, dok u Hrvatskoj školarinu plaćaju neredoviti studenti prve i druge razine, izvanredni studenti, te svi studenti treće razine studija. Neke države Europske unije na kojima uobičajeno studira velik broj Hrvata za većinu studenata ne naplaćuju školarine ili naplaćuju manje od 1.500 kuna godišnje – u te države spadaju i Austrija, Finska, Švedska, Danska, Slovenija, neke savezne države u Njemačkoj i Francuska. Ipak, potrebno je naglasiti da modeli školarina u različitim državama mogu biti veoma različiti i da većina država, u pravilu, nema jedinstvenu cijenu školarina na svim programima i visokim učilištima.
Skupi troškovi života
Troškovi studiranja u Europskoj uniji za građane Republike Hrvatske značajno će pasti ulaskom u Europsku uniju. Ipak, školarine nisu jedini troškovi koji čekaju studente koji žele studirati u Europskoj uniji. Dok u Hrvatskoj država plaća studentima dio troškova prehrane, smještaja i prijevoza, države Europske unije najčešće nemaju takve subvencije te su troškovi studentskoga života u tim državama viši nego u Hrvatskoj. Od država u kojima ne postoje školarine, studij bi primjerice u Švedskoj ili Danskoj za hrvatskoga studenta bio višestruko skuplji nego u Hrvatskoj ako ne bi dobio stipendiju za financiranje troškova hrane, prijevoza i smještaja.
No, dobra je vijest što će hrvatski građani ulaskom u Europsku uniju, osim nižih školarina, dobiti pristup i stipendijama za potporu studiranju koje su namijenjene samo državljanima zemalja članica Europske unije. Općenito, države Europske unije na različite načine svojim studentima financiraju troškove života - u Nizozemskoj svi studenti plaćaju visok iznos školarine, ali zato svi studenti koji redovito studiraju imaju pravo na visoku stipendiju (eng. grant). I u Švedskoj i Danskoj studenti imaju pravo na izdašne potpore za troškove života. No, svaka država sustav potpore za troškove života rješava na različit način, a u ovome trenutku u Europskoj uniji postoje veoma raznoliki modeli. U nekim državama Europske unije potpore za troškove života ne pripadaju u sustav stipendija za studij, nego u sustav socijalne pomoći, te stoga nisu jednako dostupne za osobe koje nemaju prebivalište na teritoriju te države. U takvim slučajevima građani Republike Hrvatske, kao ni građani drugih država Europske unije, ne bi mogli dobiti takve oblike potpore. Ipak, o ovome pitanju u ovome je trenutku otvorena dinamična rasprava na razini Europske unije. Uz internetske stranice pojedinih država i sveučilišta, informacije o otvorenim natječajima na stipendije možete pronaći na stranicama www.stipendije.info. Osobe koje su zainteresirane za kraće studijske boravke, mogu se informirati na stranici Programa za cjeloživotno učenje Europske unije koji u Hrvatskoj vodi Agencija za mobilnost i programe Europske unije: www.mobilnost.hr.
