Ljubljani nadstrešnice grade koncesionari za oglašavanje, dok Zagreb sam plaća njihovo postavljanje. Običaj da koncesionari ulažu u nadstrešnice i gradu daju postotak zarade od oglašavanja prije dvije i pol godine prekinuo je gradonačelnik Milan Bandić. Raspisao je natječaj za gradnju 600 nadstrešnica čiji su projektiranje, nadzor, montaža i postavljanje temelja vrijedni 58 milijuna kuna. Ako se usporedi s Ljubljanom, posao je preplaćen više od 25 milijuna kuna. U natječaju je uvjetovano da izvođač mora godišnje imati 44 milijuna kuna prodane urbane opreme.
Tako su iz igre izbačeni svi osim TŽV-a Gredelj, kojemu u Nadzornom odboru sjedi Davor Jelavić, pročelnik gradskog Ureda za izgradnju. Ta je tvrtka pobijedila, no posao nije obavila, već ga je dala u podizvođenje tvrtki Vental Željka Šelendića. Također, natječajem je tražen najskuplji inoks A316, da bi naknadno Grad odobrio primjenu četrdesetak posto jeftinijeg inoksa A304.
U zraku je ostala visjeti razlika u cijeni od oko 6,5 milijuna kuna. Dodatni je apsurd 'realnoj' cijeni troškovnik koji je izradio izvođač Gamont, a tražio ga je Odbor za kontrolu Gradske skupštine. Naime, čak 6,3 milijuna kuna od 8,1 milijun (s PDV-om 10 milijuna) od ukupne cijene za 600 temelja pravdano je nepredviđenim troškovima. Od toga je 4,2 milijuna potrošeno na postavljanje prometnih znakova. Dnevno je za postavljanje šest prometnih znakova, 20 komada barijera i dvije garniture treptača trošeno 1875 kuna.
U prosjeku su, kaže troškovnik, spomenuti rekviziti stajali osam dana, što je koštalo 15.000 kuna, a s čišćenjem terena i demontažom stupa s oznakom autobusnog stajališta ta se cijena penjala do 17.350 kuna. S betoniranjem, iskapanjem, asfaltiranjem i postavljanjem elektronike ta se cijena penjala od 33.400 do 37.600 kuna po lokaciji. No fotografije snimljene za vrijeme 'udaranja' temelja u Sesvetama i na Horvaćanskoj cesti prikazuju stvarnu situaciju – osiguranje prometa svelo se na četiri šipke i komad trake.
Nove nadstrešnice same bi sebe isplatile za 28 godina!
No spomenutim troškovnikom Gamont je uspio opravdati cijenu od 8,1 milijun kuna za 285 temelja, a ne 600, koliko ih se obvezao napraviti. Tako se naknadno udvostručila cijena koja je i u startu, prema riječima poduzetnika koji se bave tim poslom, bila uveličana. Prema prvotnom planu, temelji su trebali stajati prosječno 16.500 kuna, a realna cijena ne bi smjela premašiti tisuću eura po temelju. Sumnjive cijene i natječaj trenutačno istražuje USKOK.
U međuvremenu je Grad raskinuo ugovor s Europlakatom koji je prije gradio nadstrešnice i davao Gradu 15 posto godišnje zarade od oglašavanja u vitrinama. Starije i novoizgrađene nadstrešnice (njih 355, radovi su stali u siječnju 2010. zbog manjka novca i imovinskih problema) dao je Zagrebplakatu, koji je osam mjeseci prije raspisivanja natječaja za nadstrešnice Zagrebački holding djelomično privatizirao.
Za 109 milijuna kuna 49 posto udjela prodao je nepoznatoj tvrtki Media iza koje stoji Agrokor. Grad je sa Zagrebplakatom potpisao ugovor prema kojemu mu mora plaćati i 15 posto zarade. Ravnajući se prema godišnjoj zaradi koju je proteklih godina imao Europlakat, ispada da bi nove nadstrešnice same sebe isplatile za 28 godina! S obzirom na to da Zagrebplakat nakon privatizacije nema poslovnog uspjeha, Agrokor je svoj udio odlučio prodati svjetski poznatoj oglašivačkoj tvrtki JCDecaux koja je vlasnik i Europlakata. Pregovori su u tijeku.
Vezani članak:
arti-201101140656006 arti-201101120640006
