Kako stvari stoje, novi saziv Sabora nakon izbora u prosincu imat će pune ruke posla. Na stranu što će se odmah morati baciti na proračun, što će nova Vlada, nadajmo se, predložiti odmah sijaset mjera koje bi trebale potaknuti gospodarstvo, parlamentarci će se morati baviti dokidanjem hrpe HDZ-ovih zakona i odluka donesenih pred kraj zasjedanja. Pa bi bilo najbolje da odmah donesu zakon o ništetnosti svih odluka donesenih u zadnjih šest mjeseci i opet donesu one zakone koji su u redu. Bit će jednostavnije.
A čemu HDZ-ov autogol, kako se događaji u petak u Saboru najčešće ocjenjuju, ima poslužiti osim da pokaže da je HDZ tvrdoglav? HDZ ne odustaje. Pa ni od tužbe protiv Željka Jovanovića, kojom samo sebi nanose štetu.
Kao prvo, ukinuli su mu imunitet za izgovorenu riječ i može možda Vladimir Šeks sto puta tehnički biti u pravu da imunitet štiti samo od progona za izgovoreno u sabornici (članak 75. Ustava glasi: "Zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo mišljenje ili glasovanje u Hrvatskom saboru"), međutim, činjenica je da je to prvi takav slučaj i da opasno smrdi na verbalni delikt iz nekih davnih vremena.
A ako citirani članak Ustava štiti od progona onako kako to tumači Šeks, pokriva li onda imunitet ono što je izgovoreno ispred sabornice? A na hodniku pred WC-om u prizemlju? A ispred Sabora? U kojem trenutku nestaje taj štit oko parlamentarnog zastupnika? Šeks kaže i kako će se Jovanovića tužiti po novom zakonu koji uvodi kazneno djelo govora mržnje. Zanimljivo, ali činilo mi se da je Šeks nekad bio bolji pravnik od toga. Nikome se, naime, ne može suditi za nešto što u trenutku počinjenja nije bilo kazneno djelo (članak 3. stavak 1 KZ-a).
arti-201110210277006 arti-201110210435006 arti-201110210808006
A kao drugo, Jovanović će sada dobiti novu platformu da svaki put kad se spomene tužba ili skidanje imuniteta ponavlja svoju rečenicu i opet i opet i opet i opet... Dok svima ne bude zvonilo u ušima: "Vrh HDZ-a je zločinačka organizacija." Dođe li do suđenja prije izbora, još bolje po njega, jer će na sud moći pozvati cijeli vrh HDZ-a pokušavajući dokazivati svoju tezu koja jest nametanje kolektivne krivnje i jest vjerojatno nedokaziva, ali, zapravo, nije bez temelja. Jer, dosta se toga uklapa u pojam "zločinačke organizacije" kako je definira kazneni zakon.
Činjenice su da je bivši šef HDZ-a u zatvoru, da ga tereti sama stranka koja, kako se čini, jest imala crne fondove koji su se punili na način koji se može opisati samo kao reket i korupcija, što jesu kriminalne aktivnosti u koje je bio umiješan čitav niz visoko pozicioniranih HDZ-ovaca, od kojih je velik broj bio ili jest u Remetincu, a da istovremeno drugi dio još više pozicioniranih HDZ-ovaca, koji su i danas u vrhu stranke, tek mora pojasniti kako to da ništa nije znao...
I sad su dali svom najcrnjem neprijatelju priliku da ih upravo sve to pita kad se pojave pred sudom. Ne pojave li se, još gore. Da HDZ nije inzistirao, Jovanovićeva bi se rečenica zaboravila, SDP-u ne priliči tako ubadati i ne uklapa se u njihovu proklamiranu politiku "čiste kampanje". Ovako ju je HDZ odlučio održati na životu. Jovanović u toj priči gotovo da ne može izgubiti (osim sudski, dakako), jer je javnost u velikoj većini na njegovoj strani, a i HDZ-ove su perjanice (Đakić, Vrančić, Milinović i Šeks, koji se doduše ispričao) rekli neke jednako, ali i puno gore stvari. Kao što je to u Intervjuu tjedna objasnio Milorad Pupovac, Jovanović je možda koristio pretjeranu retoriku, no Đakić i Vrančić su koristili zakonski nedopuštenu retoriku.
Sumnjiva stručnost
A HDZ nije odustao ni od Zakona o ništetnosti. I donio ga je. Bez obzira što takav zakon postoji još od 1991. Što će otežati suradnju tužilaštava Srbije i Hrvatske oko procesuiranja pravih ratnih zločinaca. Što mu se protivi i predsjednik Republike koji će ga poslati na ocjenu Ustavnom sudu. Što mu se protive gotovo svi pravni stručnjaci. Osim pravnog stručnjaka Šeksa u čiju stručnost se i u ovom slučaju mora posumnjati, s obzirom na to da je i njegovo ime na optužnicama pristiglima iz Beograda.
arti-201110170801006
Nije odustao niti od izmjena Kaznenog zakona kojima pooštrava kazneni progon novinara za klevetu i uvodi nešto što se zove "sramoćenje". Nova vlast, dođe li do promjene, imat će što počistiti. Osim ako se i njoj ne sviđa "discipliniranje novinara".
arti-201110200750006
Sila s nebesa...
Nevjerojatno je kako izbori utječu na efikasnost političara. Da nisu tako skupi, trebalo bi ih održavati svake godine.
Nakon što ih je potpuno izignorirala kada su došli u Zagreb, premijerka Jadranka Kosor kao s nebesa spustila se među nesretne radnike Đakovštine i obećala im mimo čvrstog stava njezina ministra poljoprivrede Čobankovića isplatu njihovih potraživanja od 26 milijuna kuna iz proračunske pričuve. Zašto baš njima, a drugima ne, jasno je svakome tko je iz dana u dan gledao i slušao potresne priče radnika koji su sjedili u "Vladinom logoru". Kada se, pak, pogleda na što se proračunska pričuva i proračun sam troši, to je dobro uložen novac jer će otići u "potrošnju" odnosno u plaćanje dugova, isključene struje, vode, stanarina... Kao Sila s visina reagirao je i ministar Darko Milinović u slučaju mladoga para (17 i 25) koji se s tek rođenim djetetom dao u bijeg skrivajući se od krute birokracije koprivničkog Centra za socijalnu skrb, što su mediji rastrubili tako da se digla na noge cijela država. Obećao im je da im dijete neće biti oduzeto, te da se mogu vratiti kući, a koprivnički im je gradonačelnik odmah ponudio gradski stan.
Sve je to jako lijepo i krasno, vrlo hepiendovski, ali i radnici Đakovštine i mladi koprivnički, nadajmo se uskoro bračni par i svi drugi građani Republike Hrvatske bili bi, gospodo političari, daleko sretniji kada bi vaša pažnja umjesto na "hitne intervencije" pod pritiskom javnog mnijenja bila usmjerena na to da sustav profunkcionira, pa da takvih intervencija ne mora niti biti. Recimo, na to da Vladini predstavnici u Nadzornom odboru primijete u dvije godine da firma posluje nebulozno, da se krade i da će otići u stečaj ili da sustav socijalne skrbi nema takve sulude "rupe" i krute birokrate. Pa da je mjera koju bi se valjda trebalo koristiti kao krajnju, ona oduzimanja djeteta majci i ocu koji ga vole i nisu psihopati, tome Centru draža nego mladim roditeljima pokušati pomoći da za to dijete skrbe.
arti-201110210267006 arti-201110190392006 arti-201110210227006
Moamer Gadafi je mrtav
Drugačije ta priča nije mogla završiti, osobito ne nakon što se na stranu pobunjenika umiješao NATO. Je li ubijen u unakrsnoj vatri, kako to tvrde nove libijske vlasti, slučajno, namjerno, po naređenju ili iz osvete, potpuno je svejedno. Pred Libijom je sada neizvjesnost kroz koju prolaze Tunis i Egipat. A Bašar al-Asad u Siriji bi se trebao gadno zapitati kakav će njegov biti kraj. Šteta je jedino za Libiju što nije imala prilike izvesti diktatora pred sud.
Mitovi o Gadafijevoj državi blagostanja prisutni su posvuda, a vjerojatno čak i dobar dio Libijaca ne zna za pravu prirodu, za sve zločine njegova režima. Bilo da vjerujete u američku i ili protu američku propagandu, za Libiju i za svijet bi bilo dobro da se o svemu tome imalo prilike govoriti na sudu. Po mogućnosti nekom međunarodnom. Ovako je za one koji to tako žele vidjeti, Gadafi doista umro kao mučenik, kako je i najavio.
arti-201110200624006 arti-201110200675006 arti-201110220023006
