Dvadeset dana nakon što je snažan potres razorio Sisačko-moslavačku županiju, u pojedinim mjestima ljudi još uvijek žive u neljudskim uvjetima. U nekima nema vode, u nekima se kruh mora voziti više od pola sata, a žitelji nekih su tek u nedjelju pojeli prvi topli obrok. U državne jasle uvijek netko ne može leći, a ovog su puta to mještani jednog od potresom najpogođenijih sela - Strašnika.
"To bi trebalo kao danas krenuti. E, sad, da li će doći, vidjet ćemo", rekao je Nikola Starešinović iz Strašnika, a njegov sumještanin Željko Salamut dodaje: "Ne znam. Morat će se organizirati nešto u selu."
Obojica govore o podjeli toplih obroka. Salamut se, na konstataciju da po hranu treba doći, pita kako će to učiniti stari i nemoćni. Zbog toga su se neki od njih sami organizirali, iako im kuće imaju crvenu oznaku. "Mi sebi kuhamo. Nije nitko ništa donesao", rekla je za RTL Jelica Sanjić iz Strašnika, koja ima improviziranu kuhinju i siranu.
No, u pojedinim mjestima, poput Velikog Šušnjara, situacija je puno gora. Tamošnjim mještanima tek su jučer stigli prvi topli obroci. Konzerve, koje su im nosili humanitarci, ne računaju. "Crveni križ je bio jučer i donio nam prvi obrok. Ovaj jučer što je donio iz Crvenog križa, donio nam je i kruh. Sad imamo tri dana. Pa nama kila kruha tri ili četiri dana bude", rekao je Slavko Končar.
Suhe vodovodne cijevi
Prije potresa se kruh po banijskim selima razvozio svaki dan. Mnoga od njih ni tada nisu imala trgovinu. Sada za kilogram kruha mještani moraju po razrovanim putevima voziti i više od pola sata u jednom smjeru. No, ne oskudijevaju Banijci samo u toploj hrani i kruhu. U selu Dumče, voda kaplje samo kada se topi snijeg. Od potresa su cijevi ostale suhe, pa se i oni s privremenim smještajem moraju snalaziti za tuširanje.
"Idemo kod kume, ona ima gore u Zagrebu pa odemo, okupamo se, operemo veš pa se vratimo. Treba se i kupati i prati i veš i suđe i sve. Imamo vodu, dobili smo za piće, ali to se brzo potroši", rekla je Štefica Stupar iz Dumča, sela s tridesetak domaćinstava koja su bila spojena na stari vodovod kojeg nakon potresa nitko nije došao sanirati.
Zato kupe kišnicu pa s njom zalijevaju zahodsku školjku. "Živimo u prastoljeću. Mislim da to nisu uvjeti ni za djecu ni za ljude", zaključio je Neven Stupar.
