Što bi to moglo značiti za cijeli politički sustav u Hrvatskoj Josipović je pojasnio u tekstu u Autografu kojeg prenosimo u cijelosti.
Papin bijeg
'Dana Gospodnjeg 25. siječnja 1077. godine car Svetog Rimskog Carstva Heinrich IV. stigao je sa svojom vojskom u Canossu, mjesto u današnjoj Italiji gdje se u tamošnjem velebnom dvorcu bio sklonio Papa Grgur VI. Tome je prethodila velika politička bitka pape i cara za primat u carstvu, posebno za pravo imenovanja biskupa. Vođene su bitke, jedan su drugog pokušali i likvidirati, a papa je izvukao svoje najjače oružje: anatemu. Car je shvatio da anatema kojom ga je papa kaznio motivira druge pretendente na prijestolje, da se stanje ozbiljno pogoršalo i da se mora pomiriti s papom i ponovo zadobiti njegovu milost i podršku. U suprotnom, bilo je jasno, svrgnut će ga, vjerojatno i ukloniti s ovog svijeta.
Zato s vojskom, nakon napornog i opasnog puta kroz smrznute planine, nije došao ratovati nego moliti za oprost. Papa, svjestan da je pobijedio, pustio je cara da tri dana i tri noći kleči u snijegu pred dvorcem i čeka da bude primljen.
Ponižavajuća ceremonija u kojoj je papa dao milost caru i održao ga na tronu postala je simbol submisivnog i ponižavajućeg podvrgavanja dojučerašnjem političkom protivniku. Ali, u konačnici nije dugo trajala ljubav pape i cara.
Pretendenti na tron skovali su novu urotu koju je papa podržao te ponovno ekskomunicirao cara. U ratu koji je uslijedio, Heinrich je ipak pobijedio oponente na čelu s Vojvodom Rudolfom od Švapske. Štoviše, car je došao do Rima. Papa Grgur VI. je morao pobjeći, a car je instalirao antipapu Klementa III.
Sigurna udaljenost
Ovaj sažetak povijesnog događaja koji je prerastao u simboliku zapadne političke kulture može biti zanimljiv, ali kakve on veze ima s našom predsjednicom Grabar-Kitarović!? U jeku katastrofalnog požara na Jadranu, predsjednica je sa sigurne daljine, iz inozemstva, dala izjavu u kojoj je ustvrdila da je vojska na požarišta došla prekasno.
Možda predsjednica i nije bila u krivu. Uostalom, strašni je požar, osim besprimjerne požrtvovnosti vatrogasaca, vojske i građana, pokazao i brojne slabosti sustava borbe protiv požara, posebno nedostatak opreme i neefikasnu liniju zapovijedanja.
Međutim, predsjednica Grabar-Kitarović je ozbiljno pogriješila jer je izjavu dala iz inozemstva, jer je u konačnici ona ta koja kao vrhovna zapovjednica može i mora bdjeti da vojska bude na pravom mjestu i u pravo vrijeme, zato jer je izjavu dala kad je požar bio na vrhuncu i kada su svi davali maksimum, naravno i vojska, i kada su svi bili koncentrirani na pomoć u gašenju vatre.
Predsjednica je, sve dok je požar trajao, trebala djelovati poticajno na sve koju se opirali stihiji, hrabriti ih i u tišini poduzimati sve što može da se stihija svlada.
Sjednica VNS-a
Nakon prestanka požara, svakako treba doći ozbiljna analiza svega što se dogodilo. Tada predsjednica ima mogućnosti, možda i na VNS-u, dati svoje opservacije, kritike i prijedloge. Zato je njena izjava u medijima, a i u opožarenim krajevima dočekana s nezadovoljstvom.
Da nije bilo te izjave, vjerojatno bi, kako su neki mediji primijetili, izjava premijera Plenkovića o požaru u Neronovom stilu možda bila puno zapaženije no što je to bila u kontekstu predsjedničine izjave.
Teatralna ostavka ministra Krstičevića, kojeg su mediji izvikali kao heroja obrane od požara, bila je najava da je riječ o znatno važnijem događaju od još jedne nepromišljene izjave predsjednice. Ona je bila povod za još žešće kritike predsjednice Republike i znak da postoje latentne tenzije na relaciji Vlada-predsjednica. Javnost je, više-manje stala na stranu Vlade (čitaj Plenkovića i Krstičevića).
Premijerova prijetnja
Politički, premijer je predsjednici jasno zaprijetio da je možda neće podržati u narednim predsjedničkim izborima. Mediji i neki političari ponovno otvorili priču koju je načeo još Milanović o tome da predsjednika ili predsjednicu države treba birati u Saboru.
Neki novinari koji su uglavnom djelovali kao megafoni tada premijera Milanovića, nastavili su zazivati političku dekapitaciju predsjednika ili predsjednice. Očito nisu prepoznali da promijenjene političke okolnosti i moguće (nerealne) predsjedničke ambicije Milanovića, ako se dogodi ustavna promjena u načinu izbora predsjednika države, gube bilo kakav temelj.
Naime, praktično, izbor predsjednika ili predsjednice u parlamentu, osim ozbiljnog debalansa političke moći, donosi i to da ljevica u dogledno vrijeme neće moći računati na uspjeh svog predsjedničkog kandidata.
Uspaničena predsjednica
Uspaničena predsjednica nije dobro reagirala u saniranju štete koju je sama sebi prouzročila. Pri tome, nije našla, ni potrebe, ni snage upustiti se u polemiku s onima koji bi mijenjali Ustav i predsjedničinu ulogu, ne samo izborom u Saboru, sveli na nulu. Usredotočila se na vlastitu poziciju i serijom pokajničkih izjava nastojala se umiliti Krstičeviću i Vladi.
Kaže, uz medijski orkestriranu podršku, povrijeđena mu je vojnička čast. Poput uvrijeđene mlade, nećka se reći ostaje li kod ostavke, vabeći svakodnevne predsjedničine, premijerove i medijske laskave izjave o svom liku i djelu.
Tko je krivac?
Realno, ne vidim zašto bi ona nepotrebna i preuranjena, možda netočna, možda i točna izjava predsjednice o kašnjenju dolaska vojske uopće bila razlog za ostavku ministra. S obzirom kako je postavljen sustav borbe protiv požara, čak i ako se kasnilo, teško se to može pripisati primarno ministru obrane. Ili, može se pripisati barem jednako ministru i predsjednici.
Uostalom, predsjednica zaista nije apostrofirala ministra Krstičevića kao krivca nego je konstatirala nešto za što se krivca može naći u barem tri do četiri osobe, uključivši i samu sebe.
Medijski lobi koji tako dobro servisira predsjednicu kada treba pokazati kakvu je haljinu nosila ili plasirati kakvu slučajnu fotografiju s nekim važnim stranim političarem kao velevažan sastanak, u ovom se slučaju pokazao nedoraslim reputacijskom problemu s kojim se predsjednica suočila.
Vjerojatno je tome razlog ponajviše to što ovaj put s druge strane, nije oporba, nego Vlada.
Rat dva brda
Slabašne izjave i tek poneki tekst razumijevanja za njenu poziciju, stvaraju dojam da je predsjednica ostala sama. Čak i tradicionalno poltronski intervju na HTV-u nije odrađen spretno, a loš dojam pojačao je stalno prisutni šalabahter kojim se predsjednica služila tijekom intervjua.
Spor unutar vlasti, 'rat dva brda', završit će kad i sezona kiselih krastavaca. Za sada, predsjednicu Grabar-Kitarović ministar Krstičević i Vlada još drže u Canossi i tako će biti još neko vrijeme.
Iz Canosse, kako sada stvari stoje, izaći će ozbiljno oslabljena u odnosu na Vladu. Ali, moguće je da će njezin izlazak iz Canosse značiti i početak demontaže institucije predsjednika ili predsjednice Republike.
Štetan politički proces
Moguće je da će medijski i politički pritisak generirati jedan od možda najštetnijih političkih procesa u kojoj ćemo izgubiti sustav u kojemu postoji kakav-takav check and balances odnos. Moguće je da ćemo dobiti svemoćnog i ni od koga, barem blago politički nadziranog premijera, piše Ivo Josipović.
Zapravo, mogli bismo dobiti kriptopredsjednički sustav u kojemu snažnu i slabo kontroliranu vlast nema (pre)snažni predsjednik iz polupredsjedničkog ili predsjedničkog sustava nego premijer. S jednom razlikom. Predsjedniku legitimitet daje neposredni izbor od strane građana, a premijer takav legitimitet nema.
Očite slabosti polupredsjedničkog sustava kojeg smo imali, njegov slab demokratski potencijal i oligarhijska narav vlasti, nisu preporuka za povratak na takav model.
Ali, još je slabija preporuka za kreiranje takvog sustava na čelu s likom (premijerom) koji nema za svoju svemoć odgovarajući izborni legitimitet.
Kriptopredsjednik
Umjesto uvođenja kriptopredsjedničkog, bolje bi bilo doraditi sadašnji parlamentarni sustav, bolje razgraničiti nadležnosti parlamenta, Vlade i predsjednice te poziciju predsjednice Ustavom urediti kao osigurač za vremena i slučajeve kad sustav ne funkcionira ili kada mu prijeti neka dramatično štetna odluka drugih grana vlasti. Onakvu o podjarmljivanju pravosuđa kakvu, recimo, danas kroz svoj parlament želi provući poljska Vlada.
Nakon što Canossa predsjednice Grabar-Kitarović završi, ostaje vidjeti tko će od aktera doživjeti sudbinu pape, progon i odlazak sa scene, a tko pobijediti i ojačati svoju vlast. Jedino, ne bi bilo dobro da opet gubitnici budu građani daljnjim slabljenjem i onako slabašne državne strukture koja tako dramatično pokazuje nedostatak kapaciteta za suočavanje s brojnim unutarnjim i vanjskim političkim izazovima.
