Ivan Žada donosi još jednu herojsku priču
jednog od junaka legendarnih crvenih beretki iz Knina.
Ivane, kako je to bilo oslobađati i među prvima ući u Knin?
"Nevjerojatno, to je toliko veselje i danas, to proživljavaju
ljudi iz godine u godinu", rekao je reporter.
Razgovarao je s gostom Dinkom Vujićevićem, bivšim pripadnikom 4. gardijske brigade.
Niste se veselili, bili ste u zadnjoj bitci - gdje ste bili?
U Golubiću, tamo su poginuli 3 prijatelja, izginuli su ljudi. U zadnjoj sekundi čovjek izgubio život.
Kako je izgledao taj dan? Preko veze ste saznali da je gotovo
Euforija, Ideš , ideš, da nisu zapovjdenici rekli "stop to je to", mi smo sačekali svoje, stali, zanoćili i tako je ispalo.
Je li Hrvatska takva kakvu ste sanjali s 18
godina?
Lijepo je, donekle je. Nećemo ulaziti u politiku, mene to ne
interesira. Tko može živjeti neka živi, tko ne - široka mu
Europa.
Knin je odličan, mali gradić, prirodan, strašno lijep. Tko ima posla može živjeti i uživati.
Jučer ste otvorili spomenik?
To je želja meni odavno u glavi, da se zabilježe svi koji su
sudjelovali u Oluji da ih smjestimo - uz pomoć gradonačelnika i
dogradonačelnika smo to napravili, ljudi su i ja sam zadovoljan.
Sva imena su tu: 239 preminulih i 2 nestalih - na
pravom mjestu stoji.
