Ivan Žada donosi još jednu herojsku priču jednog od junaka legendarnih crvenih beretki iz Knina. Ivane, kako je to bilo oslobađati i među prvima ući u Knin? "Nevjerojatno, to je toliko veselje i danas, to proživljavaju ljudi iz godine u godinu", rekao je reporter. 

Razgovarao je s gostom Dinkom Vujićevićem, bivšim pripadnikom 4. gardijske brigade.

Niste se veselili, bili ste u zadnjoj bitci - gdje ste bili?

U Golubiću, tamo su poginuli 3 prijatelja, izginuli su ljudi. U zadnjoj sekundi čovjek izgubio život.

Kako je izgledao taj dan? Preko veze ste saznali da je gotovo

Euforija, Ideš , ideš, da nisu zapovjdenici rekli "stop to je to", mi smo sačekali svoje, stali, zanoćili i tako je ispalo.

Je li Hrvatska takva kakvu ste sanjali s 18 godina? Lijepo je, donekle je. Nećemo ulaziti u politiku, mene to ne interesira. Tko može živjeti neka živi, tko ne - široka mu Europa. 

Knin je odličan, mali gradić, prirodan, strašno lijep. Tko ima posla može živjeti i uživati.

Jučer ste otvorili spomenik?

To je želja meni odavno u glavi, da se zabilježe svi koji su sudjelovali u Oluji da ih smjestimo - uz pomoć gradonačelnika i dogradonačelnika smo to napravili, ljudi su i ja sam zadovoljan. Sva imena su tu:  239 preminulih i 2 nestalih - na pravom mjestu stoji.