Epidemija koronavirusa izbila je u prosincu na jednoj tržnici u kineskom gradu Wuhanu. Još u siječnju je grad od 11 milijuna ljudi pretvoren u golemu karantenu, zajedno s još nekoliko višemilijunskih gradova u provinciji Hubei. No, virus se počeo širiti svijetom, pa su države organizirale karantene u izdvojenim objektima za svoje državljane koji su se vratili iz Kine.
Virus je od prošlog tjedna u Italiji već usmrtio sedmero ljudi, zbog čega je 11 talijanskih gradića u regijama Veneto i Lombardija pretvoreno u "crvene zone", odnosno karantene. No, takav način zaštite od zaraznih bolesti seže još u 14. stoljeće, kada je pandemija kuge poharala Europu. Posebno teško stanje je bilo baš u Italiji, no u jednom je gradu na istočnoj obali Jadrana tada po prvi puta primijenjen postupak odvajanja osoba, životinja i predmeta za koje se sumnja da su zaraženi.
"Dubrovnik je bio prvi grad u svijetu koji je 1377. godine uveo karantenu bez prekida trgovine. Venecija je nešto prije uvela potpuno zatvaranje trgovine, no to nije karantena. Nitko tko je dolazio iz zaraženih područja nije smio ući u Dubrovnik, a da ne provede isprva 30 dana (trentina) na otoku, obližnjem Mrkanu, ili u Cavtatu. Poslije je izolacija produljena na 40 dana, pa je tek tada uveden naziv karantena. Karantenski su se lazareti na dubrovačkom području usavršavali; u 15. stoljeću sagrađen je lazaret na Dančama, a tijekom 18. stoljeća sagrađen je suvremeni lazaret na Pločama", potvrdila je Stela Fatović-Ferenčić, upraviteljica Odsjeka za povijest medicinskih znanosti HAZU.
Izolacija umjesto antibiotika
Dubrovački su primjer slijedili i ostali gradovi, a karantena je od 15. stoljeća postala uobičajena mjera zaštite. Osim karantena u Dubrovniku, Mlećani su 1581. uspostavili karantenski sustav sa sjedištem u Splitu, a kasnije je tek sanitarni kordon Vojne krajine pod austrougarskom upravom slijedio taj primjer. Kasnije su suvremene metode zaštite od zaraznih bolesti istisnule karantene iz upotrebe, prenosi Dubrovački dnevnik.
"To su zapravo bile jedine racionalne mjere pomoću kojih su se gradovi, pogotovo oni koji su razvijali trgovinu, mogli štititi od zaraza. Treba imati na umu da u to doba još nemamo antibiotike. Dakle, ništa nije učinkovito protiv zaraznih bolesti osim izolacije. Naravno da karantena ne uspijeva u punoj mjeri - ali ipak je mogla donekle štititi - uostalom, nisu imali ništa drugo", rekla je Fatović-Ferenčić.
Profesorica je istaknula kako su se karantenske mjere provodile od pandemije kuge, 1348. godine, pa sve do 19. stoljeća i epidemija kolere. Zbog širenja bolesti, kazne za bijeg iz karantene su bile stroge, a često su uključivale i smrtnu kaznu. Tijekom 40-dnevnog boravka, opisala je Fatović-Ferenčić, potencijalno zaraženi ljudi i roba su se kađenjem, dimljenjem i paljenjem dezinficirali. U tome im je najviše pomagao ocat, najstarije dezinfekcijsko sredstvo.
Starim metodama suzbijane pošasti novog doba
Unatoč dugoj povijesti i suvremenim metodama suzbijanja epidemije, karantene su opstale i do danas. Protiv nekih pošasti 20. stoljeća moglo se boriti jedino karantenom. Španjolska gripa je u dvije godine izbrisala između 50 i 100 milijuna života te dovela do stvaranja masovnih karantena i izolacija te zatvaranja škola u Europi i zabrane javnih okupljanja u SAD-u. No, i u novom tisućljeću se protiv epidemija države bore već provjerenim metodama.
SARS, bolest slična novom koronavirusu, 2003. je posijala paniku diljem svijeta. Naime, u nekoliko se tjedana virus proširio iz kineske provincije Guangdong u 37 zemalja te odnio između 800 i 8000 života. Karantene su tada, između ostalih, otvorene u Torontu i Pekingu. Zapadnoafričke zemlje, Gvineja, Sijera Leone i Liberija suočile su se 2014. i 2015. s epidemijom ebole i unatoč nastojanjima stvaranja karantena, one su bile kratkotrajne i, prema mišljenju Liječnika bez granica, nedovoljne. To je dovelo do smrti 11.000 od ukupno 28.000 zaraženih ljudi. Danas karantene služe u situacijama izbijanja pojave nepoznatih virusa.
"Karantenske mjere se i danas provode, naravno na osuvremenjeni način, kao što se vidi i kod epidemije s koronavirusom, ali težište suvremene medicine je na borbi s uzročnicima pojedinih bolesti. S nepoznatim virusima je ta borba komplicirana jer tek treba pronaći sredstva za njihovo suzbijanje i lijekove za liječenje bolesti koje oni uzrokuju. Za to vrijeme karantenske mjere imaju veliku važnost", zaključila je profesorica Fatović-Ferenčić.
