Jelena Veljača, glumica i osnivačica inicijative "Spasi me", rekla je danas za N1 da su sastanak s ministrom Josipom Aldarovićem imali dogovoren prije nego što se dogodio tragičan slučaj djevojčice iz Nove Gradiške te da je on prvi ministar koji je pokazao političku volju i s kojim su uspjele uspostaviti dijalog.
“Tražit ćemo da nam se da na uvid dokumentacija o tome što se doista dogodilo jer do javnosti i nas dolaze oprečne i zbunjujuće informacije. S jedne strane ministar smjenjuje ravnatelja i komunicira da je bilo propusta, a s druge strane v.d. ravnateljica komunicira ‘ako je bilo propusta'. To u ovakvim slučajevima ne bi trebalo biti nejasno”, kaže Veljača.
Ističe da će tražiti da se vidi koji su to propusti, je li dijete trebalo biti izuzeto i zašto nije bilo. Kada dobiju informacije vidjet će može li stručni tim odgovarati kazneno ili prekršajno. "Koliko sam shvatila po izjavama pravnika, ni oni ne znaju točno mogu li odgovarati za propuste koje su počinili, ako ih je bilo. Tražit ćemo da to bude svojevrsni primjer odgovornosti koju Centri za socijalni rad imaju u ovakvim slučajevima”, dodaje.
Neadekvatna kontrola
Veljača smatra da je neprihvatljivo da smijenjeni ravnatelj u javnosti i dalje komunicira da se oni ne osjećaju odgovornima. “Druga tema sastanka s ministrom Aladrovićem je da se konačno suočimo s problemom neadekvatne kontrole nakon što je obiteljsko nasilje jednom prijavljeno i osuđeno. Mehanizmi su vrlo kompleksni i različiti. Žene koje su žrtve obiteljskog nasilja često se vraćaju u krug nasilja i to je kompleksno pitanje psihologije žrtve obiteljskog nasilja.
Sigurna sam da ovo nije jedini slučaj, nego je samo rasvijetljen ovim tragičnim događajem. Treba vidjeti zašto je odlučeno da se obitelj opet spaja nakon što je dijete izuzeto na zahtjev roditelja. Treba vidjeti zašto je spajanje obavljeno i kako je obavljeno. Ako je ono obavljeno tijekom 5 mjeseci u kojima je dijete zlostavljano treba vidjeti kako je moguće da se to ne vidi”, kaže Veljača.
Nužne promjene
Valjača ističe da je također ključno vidjeti koliko je djece u situaciji da su vraćeni roditeljima koji u anamnezi imaju obiteljsko nasilje. “Mislim da su promjene nužne na svim nivoima. Nužne su i ovakve koje su gašenje požara, neke brze mjere koje mogu biti važne i simboličke, no nužne su i promjene što se tiče edukacije timova koji rade u centrima za socijalnu skrb. Nužno je i zapitati se što se događa na fakultetu. Te promjene se mogu vidjeti kroz 5 i 10 godina kada izađu nove generacije. Činjenica je i da su loši uvjeti u centrima u kojima ljudi rade”, rekla je.
Ističe kako joj se čini da ljudi nemaju povjerenja u socijalne radnike i da to radnicima stvara frustraciju. "Čini mi se da su socijalni radnici osjećaju jako napadnuto u ovakvim situacijama. Treba razumjeti i vox populi, odnosno glas naroda na društvenim mrežama. Socijalni radnici su postali službene osobe 2020. nakon one pucnjave kao svojevrsna zaštita, ali i odgovornost”, rekla je dodavši da je socijala rak rana našeg društva, a u pitanju su najranjiviji – djeca.
